Kazalo

Zbirka pjesama

Akademik Tonko Maroević, dobitnik niza pjesničkih nagrada, među kojima i naše najvažnije – "Goranov vijenac“ – pjesme je pisao, takoreći, samo kada je morao; kad su one, prema pjesnikovu doživljaju, neodgodivo nalagale da budu napisane. 
Sastavljena od četiri ciklusa, ona skladno demonstrira širinu Maroevićevog lirskoga prosedea, kao i zavidnu vještinu izvedbe; ona gradi na tradiciji i baštini svojevrsnu strogost zanata, ali potonjemu nikad ne biva robom. Autor tako suvereno pliva verlibrističkim vodama (ali uvijek uz jasnu kadencu i osjetan "duh metra"), razvija dugu formu u poemi "Drugi dvoranin", otiskuje se u niz posveta i tekstualnih potraga inspiriranih kakvom čitalačkom avanturom te se, očekivano, vraća jednom od svojih omiljenih oblika – njegovom visočanstvu sonetu.
Istovremeno ozbiljna i zaigrana, otvorena i zatvorena, ukorijenjena u tradiciju te raspoložena da se u nju aktivno, preispisivački upisuje - riječju – posjetnica kojom nam poezija poručuje ono starinsko: priporučan se.