Prilozi za portret moje generacije

Efektna i sugestivna sliku generacije u studentskome političkome i publicističkom aktivizmu od 1969. do 1971.

Serijom portreta odabranih glavnih likova svoje generacije, koja je objavljena u proljeće 2001. u Jutarnjem listu, te nizom kolumni u Slobodnoj Dalmaciji u prvoj polovici 2000-tih, autor se s uvjerenjem da je s "dva ili tri odabrana portreta moguće prikazati čitavo jedno razdoblje sa svim njegovim proturječnim tendencama" upustio u "arheološko istraživanje" vrijednosnog "čišćenja hrvatskog sjećanja".

Riječ je o generaciji čiji se specifični kolektivni identitet formira i učvršćuje u iskustvu studentske pobune 1968, u kritičkom sučeljavanju s tim iskustvom u Savezu studenata Zagreba i Hrvatske 1969-1970. odnosno u Studentskom listu te u "pokretu hrvatskih sveučilištaraca" 1971. I sam aktivan i istaknuti sudionik, autor pokušava objektivno predočiti osnovne motive, postavke i postupke aktera, odlučivši pritom "“o svima pisati pozitivno". Takav mu je pristup omogućio da shvati značaj pobune i osjeti težinu stradanja svojih nekadašnjih protivnika -  Budiše,  Čička, Paradžika, Žužula i Petrića - a zauzvrat je i "njegov" dio generacije (u portretima Langa, Strpića, Ž. Puhovskog, Lalovića) "zasvijetlio punim svojim značajem".

Pogovorom popratio i uredio Dragutin Lalović