Pothvat za kraljicu: priča o nabavci materijala

Roman o malim ljudima o koojima se najmanje piše

"Kad je bio mali, čim bi zinuo, laži bi mu navrle iz usta. Dobro, nisu to bile neke velike laži, bile su to priče koje su mogle biti istinite. Ali budući da nisu bile posve istinite, s godinama je skupo platio za svoje fantazije i shvatio da ne vrijedi nastaviti s tim. Nije baš točno tako razmišljao, ali kako god bilo, rezultat je bio taj da se Ralf nakon što je navršio dvadesetu, više-manje držao istine.!

Ralf Nygård i njegov kolega Øystein kombijem su se jednog dana u travnju 1991. uputili na skladište starog željeza po tristo kila magneta, dvije prazne bačve za naftu i kutiju zahrđale željezne žice. Iz tog su materijala trebali napraviti dva umjetnička djela za Kulturhuset u Stockholmu. Nešto se međutim poremetilo i Ralfu i Øysteinu ostao je samo jedan dan da slože skulpture po nacrtima umjetnika. Već sljedećeg dana kraljica će otvoriti izložbu. Hoće li uspjeti? Ah, toliko toga još treba obaviti! Øystein mora posuditi fotoaparat jer radi fotografije za vlastiti umjetnički projekt. Potom moraju otići i do Ralfove bivše djevojke, pokupiti njegov ormar, sa svim mračnim tajnama koje sadrži. I usput nešto pojesti, malo popričati o životu i umjetnosti, razjasniti je li idealan odnos sa ženama doista kao pljačka banke – “Samo brzo, unutra-van”. A izradu skulptura otežat će krivi magneti, neukrotiva žica, Øysteinov strah od visine i boksački meč koji moraju pogledati… Sve će odjednom postati tako nestvarno i varljivo, izmišljaji će postati stvarni, a stvarnost izmišljena: stihovi Josifa Brodskog dobit će novi život, rusist Bengt Jangfeldt djelovat će kao književni lik. Pa, vidi li se uopće granica između svjetova?

Kroz priču o dvojici kolega koji jednog proljetnog dana, prema nacrtu umjetnika, pokušavaju od 300 kilograma starog željeza, magneta i dvije prazne bačve za naftu sklopiti dva umjetnička djela za Kulturhuset u Stockholmu, Asbacka pripovijeda o malim ljudima koji obavljaju najteži dio posla, dok slava pripada nekom drugom. Njih dvojica možda su više umjetnici no što im se priznaje – Oysten sa svojim originalnim fotografskim projektom, a Ralf sa svojim specifičnim spajanjem dijelova tuđih umjetničkih tvorevina u vlastitu. U priči se tijekom jednog suludog dana frenetično izmjenjuju pokušaji svladavanja neukrotive željezne žice, gledanje boksačkog meča i skupljanje Ralfove imovine po stanu bivše djevojke s razgovorima o životu i umjetnosti.