Maske sudbine

Antologijsko ostvarenja portugalske ljubavne proze

Jedna od dviju sačuvanih zbirki pripovijedaka portugalske poetese, jedne od najboljih portugalskih pjesnikinja dvadesetog stoljeća. Ova je zbirka pripovijedaka uvrštena u bogatu narativnu književnu vrstu, poznatu kao "pakao zaljubljenika", u kojoj uzvišenim, patetičnim stilom "veliča tragičnost kobno predodređene ljubavi". Jednako tako, u ovim pričama dolazi do izražaja književničina obuzetost nadnaravnošću i smrću, točnije, samoubojstvom kao najuzvišenijim načinom umiranja. 

Florbela Espanca rođena je 8. prosinca 1894. u gradiću Vila Viçosa, a umrla je, izgorjevši u požaru pod nerazjašnjenim okolnostima točno na svoj 36. rođendan, 1930. u Matosinhosu (danas predgrađu Porta). Iza sebe je ostavila gotovo "dnevnički" profiliran opus koji tvori dvjestotinjak soneta, možda najljepših što su ikada napisani u petstogodišnjoj tradiciji luzitanskog sonetizma, te dvije zbirke pripovijedaka: Maske sudbine (As Máscaras do Destino) i Crni Domino (Dominó Negro). Riječ je o zbirkama koje se ubrajaju među antologijska ostvarenja portugalske ljubavne proze. Posebno se to odnosi na zbirku Maske sudbine koja je doživjela niz izdanja i prijevoda na strane jezike.

Poznata po svojoj strastvenoj i feminističkoj poeziji , za koju je Fernando Pessoa kasnije rekao da je ona bila njegova "blizanačka duša" svoje je tragedije pretvarala u stihove. Njen je brat poginuo u zrakoplovnoj nesreći no neki vjeruju da je počinio samoubojstvo zbog smrti zaručnice što je nju duboko pogodilo. Njegova smrt inspirirala je pisanje As Máscaras do Destino (Maske sudbine).Nakoj niza sponatnih pobačaja zbog čega su je dva muža ostavila, narušenog mentalnog zdravlja, dijagnosticiran joj je i plućni edem, pa počinje voditi dnevnik, - dva se puta se puta pokušala ubiti. Je li zaista bio u pitanju požar ili samoubojstvo? Umrla je 8. prosinca 1930., na svoj 36. rođendan, a zbirka Charneca em Flor objavljena je mjesec dana kasnije, u siječnju 1931.