Posljednji korak

Julije Klović hrvatske kratke proze

Rezignirani pripovjedač, u srednjim je godinama i od pretjeranih izazova i opasnosti života skriva se u hladovini osrednje akademske karijere. I njegove poslovne i njegove osobne želje obilježene su neugodom i sramom, zbog (homo)seksualne orijentacije i nesigurnosti da u sebi razvije pisca. Osjećajući sve veću odbojnost prema nepravednoj i licemjernoj književnoj zajednici, lomi se između otpora i pripadanja literarnim krugovima. Ipak, postupno zaključuje da su uspjeh i sreća samo obmane za naivne. Među ostalim i zbog toga jer društvo ne nagrađuje niti ne potiče strast ili talent, već njeguje i štiti konformizam te praznu ambiciju. Biti uspješan u takvome svijetu ustvari znači svoju suprotnost, drži pripovjedač, dok promatra koji sve koraci vode prema onom posljednjem.