Kao da nema sutra

Kako bi izgledalo da se počne širiti bolest koja zahvaća samo one koji nisu dobri ljudi?

Nesvakidašnja obitelji Fleminov ima najstarijeg sina koji jehumanitarac, dobronamjeran na svoju štetu, oca kojeg pokreće nostalgija za ratnom službom dok je na pomolu novi sukob, majku koja je kao medicinska sestra neposredno izložena apokalipsi, mlađeg sina koji samo želi naći novo mjesto gdje će kampirati i smotati još jedan joint, i osamnaestogodišnu kćer koja je u kovitlacu psihičke bolesti i nada se boljem sutra. Kao, na koncu, i svi mi. Ali što ako sutra ne dođe? No je li moguće napisati antiutopijski tekst kada živimo antiutopijsku stvarnost, jesu li stvari koje su nekad bile bizarne danas dio konvencije, fijuču li nam metci oko glave ili u glavi? Ako živimo vječno danas, sutra, čini se kao da ne postoji. Imate li uopće važeći kalendar?