Pjesme s nogostupa

Zbirka pjesama

"Spalit ću sve svoje pjesme
Nek’ me u smrt ne ispraća stih
Ne bi li sasvim očajno bilo
Da ostanu tu i da živim kroz njih?"

Dragi čitatelji, pred vama se nalazi zbirka poezije Benedikta Matanovića Pjesme s nogostupa. Kako predstaviti jednu ovakvu zbirku i jednog ovakvog autora?

Prije svega, potrebno je naglasiti da su pjesme koje se nalaze pred vama destilat stvaralaštva jednog mladog pjesnika koji je, unatoč tomu što mu je tek 27 godina, napisao već nekoliko tisuća (!) pjesama, s obzirom na to da piše pjesme preko 20 godina. Ovih devedeset pjesama, dakle, izabrano je jer najbolje predstavljaju njegov dugogodišnji rad. Benedikt je genij riječi. Čovjek koji je u stanju napisati sjajnu pjesmu, o bilo čemu, u pet minuta (što mi je demonstrirao prije deset godina kad smo se tek upoznali), koji je u stanju u istoj pjesmi sažeti najdublje uvide o životu i najsočnije psovke, koji je i od velikog Arsena dobio najbolje moguće kritike, kojem ne prođe jedan jedini dan bez da napiše nekoliko pjesama – ne može se ni opisati drukčijim riječima. Benedikt je i čarobnjak izražaja. Svojim pjesmama vodi ljude od ponora beznađa do visina istinske ljubavi, izazivajući čitatelja da proživi s njim ta stanja. Njegova je misija (u današnje vrijeme možda gotovo beznadna i donkihotovska) vratiti poeziji onaj značaj i položaj koji joj je oduvijek pripadao. Klasičnu poeziju ovaj autor uvijek stavlja ispred moderne, što se vidi i po tome koji su mu pjesnički uzori (Jesenjin, Ujević, Dedić). Njegove pjesme jednako oduševljavaju stručnjake i književne kritičare, kao i šire čitateljske krugove. Uvjeren sam da će nakon ove zbirke biti dovoljno reći „Benediktˮ, kao što je dovoljno reći "Tin" ili "Arsen" da bi se znalo o kome se govori. Zadovoljstvo mi je prepustiti vas čaroliji Benediktove poezije… - Nebojša Buđanovac – urednik