Obiteljski rječnik
Obiteljska sjećanja - nagrada Strega 1963.
Događaji u obiteljskom krugu i talijanskom društvu u vrijeme razdoblja fašizma, rata i poraća. Kći uglednog profesora anatomije Giuseppea Levija, Natalia, rođena je u Palermu, a djetinjstvo i mladost provela je u Torinu. Kuća Levijevih središte je kulturnog života i stalno mjesto okupljanja brojnih talijanskih književnika, aktivista, antifašista, znanstvenika, industrijalaca i rođaka. U središtu su glasni i osorni Giuseppe i njegova dobroćudna, pomalo frivolna, supruga Lidia te njihovo petero djece. Natalia, najmlađa od njih, pronicljivo prati navike, raspoloženja, hirove i, prije svega, fraze i rečenice koje članovi obitelji i njihovi posjetitelji stalno ponavljaju, a koje u njihovom obiteljskom rječniku imaju posebno značenje. Roman je 1963. godine dobio prestižnu talijansku književnu nagradu Strega.
Mnogo je Natalijā Ginzburg koje treba otkriti: strogu urednicu, prevoditeljicu malih književnih dragulja, ironičnu i pronicljivu novinsku komentatoricu društvenih kretanja, naoko drsku dramaturginju: toliko životā u samo jednom životu. No, s koje god je strane odlučimo upoznati, ne možemo preskočiti Obiteljski rječnik. Jedan od razloga što se afirmirala upravo tom knjigom, što je zbog nje zasjala, činjenica je da je njome mnogobrojnim čitateljima otkrila kako pisac može govoriti o sebi pretvarajući privatno u političko, bez angažiranja, gotovo isključivo poetski esencijalno. Natalia Ginzburg spada među velike europske autorice – od Simone de Beauvoir do Annie Ernaux – koje su obilježile žanr autobiografije. I ona je, poput njih, stvorila ja toliko duboko i vrtoglavo da se pretvara u mi, i ona je osobnu priču pretvorila u anatomiju jednog doba i jedne zemlje. Na stranicama Obiteljskog rječnika privatni se život sastoji od fašizma, rasnih progona, ali i potrebe da se nakon rata krene iznova. Ali tu je i univerzalna tema koja se tiče svih nas u svim epohama: način na koji se mijenja naša privrženost, kako određena prijateljstva, određene sklonosti postupno zamjenjuju obitelj iz koje potječemo i postaju naša nova obitelj. Za rječnikom obitelji Levi u ovom veličanstvenom romanu slijede i drugi: rječnik Giulija Einaudija i Cesarea Pavesea, koji tu izlaze iz svoje dimenzije legendarnih, gotovo svetih intelektualaca i postaju ljudski likovi, istodobno krhki i snažni. — Nadia Terranova
Natalia Ginzburg (Palermo 1916. – Rim 1991.), podrijetlom iz ugledne intelektualne židovske obitelji Levi, jedna je od najvažnijih talijanskih književnica, prevoditeljica i intelektualki dvadesetog stoljeća. Godine 1938. udala se za Leonea Ginzburga, urednika, novinara i književnika, s kojim je zbog snažnih antifašističkih ideja prognana u regiju Abruzzo gdje je prisiljena boraviti od 1940. do 1943. Supruga su joj početkom 1944. u rimskoj kaznionici Regina Coeli mučili i ubili njemački nacisti. Kao spisateljica debitirala je 1942. pripovijetkom La strada che va in città objavljenom pod pseudonimom Alessandra Tornimparte, a u plodnoj spisateljskoj karijeri objavljivala je pripovijetke, romane, kazališna djela, eseje i književne kritike među kojima ističemo: È stato così (1947.), Tutti i nostri ieri (1952.), Le voci della sera (1961.), Le piccole virtù (1962.), Ti ho sposato per allegria (1966.), Caro Michele (1973.), La città e la casa (1984.) i dr. Autobiografski roman Obiteljski rječnik donio joj je jednu od najprestižnijih talijanskih književnih nagrada, Premio Strega. Djelovala je i kao političarka te je djelovala kao zastupnica ljevice u talijanskom parlamentu.
Provjerite dodatnu ponudu