Nebo pod Berlinom

Punk i rock glazba, strastvena mladenačka ljubav, vlakovođe koji se u toplicama rehabilitiraju od trauma, berlinske ulice i dah nostalgije za vremenom trabanta čine šarmantan prvijenac

Jeste li kad čuli za sablasni vlak koji vozi berlinskim podzemljem? Niotkuda nikamo prevozi sve one koje je U-bahn rastavio sa životom: samoubojice, nesretne ljubavnike, očajnike. Na njega će natrapati i protagonist ove duhovite, pitke i pomalo nostalgične knjige: s gitarom na ramenu mladi praški učitelj ostavlja svoj potplaćeni posao u školi i zapućuje se u Berlin. Ondje se snalazi svirajući u legendarnom metrou, upoznaje luckastog vršnjaka, "velikog zavodnika" Pancha Dirka i osniva neobični punk-bend. Uspješan? Ne još – sve dok ne naleti na ljubaznog duha Bertrama koji je, kao i mnogi, život skončao na berlinskim tračnicama…

Punk i rock glazba, strastvena mladenačka ljubav, vlakovođe koji se u toplicama rehabilitiraju od trauma, berlinske ulice i dah nostalgije za vremenom trabanta čine šarmantan prvijenac Jaroslava Rudiša. Prepun dobrog crnog češkog humora, ovaj roman svojevrsni je hommage Strogo kontroliranim vlakovima Bohumila Hrabala, zabavno putovanje kroz grad višestrukih suprotnosti. Sve njegove ljude nevidljivo povezuje berlinska podzemna željeznica: zapetljana mreža kojom se putovalo na istok, na zapad ili na drugi svijet.

(...) Nebo pod Berlinom spoj je autentičnosti i dobre izvedbe, kako u izvorima inspiracije tako i u rezultatu. Već se naslovom referira na poznati film Wima Wendersa Nebo nad Berlinom, a motiv anđeoskog lika ili tajanstvenog duha koji izdaleka utječe na ljudske sudbine javlja se i u Rudiševoj prozi. - Josef Chuchma, MF DNES

Knjiga u kojoj ćete pronaći nebo i podzemlje, žive i mrtve, jedan veliki zid, ljubavnu priču i nepodnošljivu gorčinu tonova glazbenih nadanja. - Bára Gregorová, iLiteratura

Rudiš uspješno slijedi hrabalovskotřešňákovsku liniju pripovijedanja, autentično bilježi tijek života - udah-izdah, ulaz-izlaz... O sudbini vlastitog benda, o nepodnošljivoj gorčini što nije svoj, ali i mnogim drugim, ‘lijepo tužnim’ osobama čiji se putovi ukrštaju s njegovim i čije duše ‘tvore tihi, škripavi ton’ priča s ugodnom lakoćom, pronicljivošću i duhovito. I također sa znatnom dozom ironije (…) - Marta Ljubková

(…) Rudiš u svemu tome ipak zadržava dvije važne narativne snage. S jedne stranepomalo ironičnu distancu, zahvaljujući kojoj sve svoje likove predstavlja kako u svjetlu u kojem se daju sagledati, tako i u onom skrivenom ispod površinskog dojma. S druge je strane možda i enciklopedijska upućenost u gotovo sve o čemu piše, bočno, neupadljivo umetanje događaja u povijesne ili kulturne kontekste… - Pavel Mandys, Týden