Iz muzeja šumova

Antologija novije srpske poezije: 1988- do 2008.

Društvena anomija, eksplozija anakronizama, nacionalizma i nazadnjaštva, rezignacije i apatije bili su pokrov ispod kojega su morali proklijati novi pjesnički glasovi. I to, nasreću, glasovi pobune i otpora totalitarizmu stvarnosti – jednoumlja u kojemu nije bilo moguće uspostaviti valjda niti jedan konsenzus, pa ni onaj o odnosu pjesništva prema lošoj ili boljoj tradiciji vlastita predmeta. U okolnostima koje nimalo ne idu na ruku mladom/mlađem naraštaju srpskih pjesnika, u neuvjetima koji su nalagali diktaturu zaborava europskog identiteta srpskog pjesništva i ekskluzivističko inzistiranje na njegovim etničkim korijenima, noviji srpski pjesnici iznevjeruju horizonte takve društvene narudžbe i, u boljim slučajevima, unutar posve nekompromitirana jezika, pjevaju definirajući svoj osjećaj pjesme i slobode koju ona podrazumijeva s više ili manje ostatka – nesputano, neposredovano i obavezujuće. Leđima okrenut kanonu, još manje kakvoj

Antologija obuhvaća posljednja dva desetljeća (1988. - 2008.) srpskoga pjesništva i predstavlja glavne pjesničke tendencije pjesnika koji su počeli objavljivati početkom devedesetih i onih koji su rođeni potkraj pedesetih odnosno sedamdesetih godina. U izboru pjesnika Nenada Miloševića, koji je i autor pogovora, stihove potpisuju Zvonko Karanović, Danica Vukićević, Živorad Nedeljković, Marija Midžović, Jasna Manjulov, Dejan Ilić, Vojislav Karanović, Dubravka Đurić, Nenad Milošević, Dragoslav Dedović, Jelena Marinkov, Saša Radojčić, Ana Ristović, Nenad Jovanović, Milena Marković i drugi.