Ne mogu i neću

Najrevolucionarnija zbirka priča objavljena u zadnjih 25 godina u Americi. - The Boston Globe

Zbirka od priča duljine od jedne rečenice do nekoliko stranica, neke su poput aforizama, poput poezije u prozi, parabola, briljantno duhovite "priče-žalbe" (npr. Pismo proizvođaču smrznutog graška, Pismo direktoru hotela, Pismo predsjedniku Američkoga biografskog zavoda), i bolno potresne (Tuljani, Pseća dlaka, Pas i dr.). Priče pokazuje kako i najmanji detalj u okruženju ili svakodnevni i uobičajeni trenutak najobičnijeg života mogu biti poticaj za intenzivan a tankoćutan doživljaj svijeta.

Renomirana američka autorica članica je Američke akademije znanosti i umjetnosti, dobitnica važnih književnih nagrada i zapažena prevoditeljica s francuskoga i drugih jezika. Brojne su joj priče i u ovoj zbirci inspirirane upravo intenzivnim radom na prijevodima francuskih klasika - Prousta, Flauberta, Blanchota i drugih.

U najboljoj tradiciji velikih majstorica američke kratke priče (Munro, Berlin) niz nastavlja Lydia Davis – magičnim komprimiranjem svakodnevice, neprimijećenih detalja, usputnih razgovora, spletom svojih i tuđih snova, iščitavanjem Flaubertovih pisama (tijekom prevođenja Gospođe Bovary), stvara začudne priče neuobičajenih formi. Mnogi bi pisci na temu ispisali čitav roman, ali njoj je dovoljno nekoliko rečenica, nekoliko stranica, jer priču možemo smjestiti bilo gdje, a najobičniji trenutci koje jedva zamjećujemo mogu nas udariti svojom nesmiljenom okrutnošću.