Mama Medeya

ili Promrzli cvjetovi svibanjski

Skladatelj Lobel Kluiser nakon obiteljske tragedije odluči otići u San Francisco, grad koji prihvaća sve različite i drugačije, koji može sve ono što Zagreb i Hrvatska nisu bili u stanju, i to ne samo u ovom slučaju. Lobel, genijalan i darovit, u novoj sredini ostvaruje neslućene uspjehe te dokraja razvija svoj talent. No nad njegovim životom i radom vječno lebdi sjenka tragedije koju je preživio – smrt vlastite djece. Ubila ih je njegova žena Srna nakon što je otkrila da joj je muž gay. Ni ona ni sredina u kojoj su tada živjeli nisu mogle prihvatiti Lobelovo pravo ja. I dok sklada genijalnu simfoniju Baranja, Lobel ne može pobjeći od sebe i svoje prošlosti. S njom će se u potpunosti suočiti tek kad posjeti Zagreb radi izvedbe svojeg oratorija Hrvatska Medeya kojim je ispisao posvetu vlastitoj izgubljenoj djeci.

Roman o slobodi, o mogućnosti prihvaćanja drugih i drugačijih, ali i o otporu društva i stigmatiziranju pripadnika gay zajednice, roman o umjetniku i njegovoj osobnoj tragediji, ali i o suočavanju društva sa samim sobom. Junaci imaju, kao i junaci grčkih tragedija, unaprijed određenu sudbinu. Jedna je od sudbinskih zadaća Lobela Kluisera upravo u tome da mora promijeniti svijest zajednice i pokazati da je sloboda moguća.

Damir Zlatar Frey vješto i elegantno ulazi u klinč sa zahtjevnom pripovjedačkom strukturom romana Mama Medeya, izašavši kao pobjednik. Teatarsko iskustvo autora ogleda se u različitim narativnim strategijama koje se slijevaju i čine zanimljiv kontrapunkt upadljivom intimističkom i ispovjednom tonu glavnog junaka, talentiranog kompozitora koji zbog nerazumijevanja i progona sredine u kojoj živi mora napustiti svoju zemlju. Jedna je od ključnih tema ovoga stilski ujednačenog romana upravo strah od spoznaje vlastite istinske prirode i slobode koju ona donosi. U završnici romana nailazimo na rečenice koje to najbolje potvrđuju: ‘Ali što ako ostariš bez zanimanja, znanja, sadržaja o samom sebi? Ako te umjesto kontemplacije i mira prožderu sijede vlasi ljubomore?’ Mama Medeya hrabro nosi bolni biljeg svoje drugosti od prve stranice do posljednjeg retka i u sukobu je s isključivostima i zadrtostima gotovo svih društava, a pogotovo onih nedovoljno zrelih, navodnih demokracija u povoju, dajući tako značajan doprinos regionalnoj queer književnosti. – Zoran Janković