Majčino mlijeko

Dirljiv roman koji oštro progovara o latvijskoj povijesti i utjecaju strogoga sistema na pojedinca, o čežnji za slobodom i samoostvarenjem

Osamdesete su godine prošlog stoljeća u Latviji, pod komunističkim režimom.

Otišla sam od kuće da ne bih morala hraniti svoje dijete. Moje je mlijeko bilo gorko, puno neizvjesnosti, mlijeko uništenja. Spasila sam svoje dijete od toga.

Tim riječima neimenovana majka, jedna od dviju junakinja romana, pojašnjava zašto nije dojila svoju kćer. Poimajući mlijeko ne samo kao hranu i poveznicu između majke i djeteta, nego i kao medij za prenošenje povijesti, ideološke zadojenosti i osjećaja, odlučuje zaštititi svoju kćer od svega lošega što joj je priuštio čelični sovjetski režim u Latviji. Majka je liječnica specijalizirana u ginekologiji, nadarena i radišna, međutim, uslijed sovjetske opresije, ne može ni raditi ni živjeti slobodno. Premda je ateistkinja, sve je više privlači misticizam religije, a zbog života u prognanstvu i nemogućnosti da se ostvari onako kako bi željela, polako tone u sve dublju depresiju. Jedino je njezina kći drži na životu i sprječava da ne zakorači preko ruba, no kada i ona osvijesti u kakvom duhovnom kavezu žive, teret joj postaje pretežak… Hoće li majka i kći dočekati toliko željenu slobodu?

Kroz priče o životima triju generacija žena jedne obitelji – kćeri, majke i bake – Ikstena govori o osobnim pokušajima odupiranja okrutnom, ugnjetavajućem utjecaju sovjetskog režima, ali i o intimnim borbama odvajanja od vlastite i generacijske gluposti. Pri tom je mlijeko ponavljajući glavni motiv kao metafora režima, kojim su se  junakinje morale hraniti i kojeg su morale probavljati, ali ujedno govori i o gorčini, koja se prenosi unutar jedne obitelji, a rezultira otuđenjem majke i kćeri. Velika čežnja za boljim životom i pokušaji bijega od prošlosti i trpke sadašnjosti glavni su pokretači tih žena.