Lijepi dvadesetogodišnjaci

Autobiografska knjiga, zapis o izgubljenoj generaciji umjetničke elite poslijeratne Poljske

Knjigu je objavio Jerzy Giedroyc 1966. u Parizu, u svojoj kultnoj biblioteci Kulture, središnjeg emigrantskog časopisa, jednog od najžešćih suparnika ondašnjih poljskih komunističkih vlastodržaca. Hłasko, "vječiti buntovnik bez razloga" je u to vrijeme već gotovo cijelo desetljeće bio u prisilnoj emigraciji jer su mu komunističke vlasti odbijale produljiti valjanost putovnice, zahtijevajući da se vrati u domovinu i pospe pepelom, što je odbio.
Opisuje svoj životni put od ulaska u poljski književni život sve do odlaska na Zapad i života u emigraciji. Ispisuje stranice na kojima se, bez mržnje i samorazumljive gorčine razračunava sa svojim negdašnjim prijateljima, suparnicima, poznanicima, likovima iz javnog života, kolegama novinarima i piscima, komunističkim dužnosnicima, agentima tajnih službi, zapadnjačkim kulturtregerima, kulturnjacima, radnicima, ženama, supatnicima. Hłaskov život je sam po sebi savršen scenarij za film, a ovdje je prenesen u knjigu ii izgleda još intenzivniji, žešći i žustriji.

Prelijepe priče o jednoj zemlji i jednom životu do danas je ostalo najčitanije Hłaskovo djelo, koje je preživjelo i nadživjelo i samu stvarnost koju je nastojalo prenijeti.