Lepoglava: roman

Lepoglava - roman o ustaškom logoru 1944. godine

Roman o ustaškom logoru 1944. godine posvećen je njegovim žrtvama, njih oko tisuću. Ispričan iz različitih perspektiva, one sveznajućeg pripovjedača, ali i ispovjednim glasovima svakoga od mnoštva protagonistaod kojih su mnogi stvarne povijesne ličnosti, bilo počinitelji bilo žrtve. To su ustaški krvnici - upravnik logora svemoćni Ljubo Miloš, njegov rođak i uzor, zloglasni Maks Luburić i bulumenta pomahnitalih egzekutora. Zatim, nesretni logoraši i logorašice, među kojima su završili i ustaški urotnici Mladen Lorković i Ante Vokić) te ugledni Lepoglavčani - utemeljiteljica lepoglavske čipkarske škole Danica Brössler, župnik Ferdo Krčmar, lokalni slikar Gabrijel Horvat i glazbenik Marijan Zuber, ilegalac Ivan Ferek Srećko... Roman je i metafikcijski jer se u njemu kao važni likovi pojavljuju slikar Leone Glembay i njegov imaginarni sin Eugen, prepredeni ratni profiter, a i sâm je Krleža epizodni lik.
Fikcijsko-fakcijski roman je crn, jako crn i tragičan, s mnoštvom prikaza psihičkih rastrojstava, patnji mučenih i mučitelja koji uživaju ubijajući, no sve je amortizirano groteskom kao autorovom temeljnom narativnom metodom.
Roman ne moralizira, ne propagira, ne prokazuje, ne poručuje, nego sve to ostvaruje pričanjem mnoštva užasnih priča, pri čemu ljepota lepoglavske čipke i sarkastični humor nastoje ne ustuknuti pred zlom i dijaboličnim cinizmom.