Kultura sjećanja: 1941. :povijesni lomovi i svladavanje prošlosti

Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti

Ovdje prezentirani prilozi integrirani su u obliku interdisciplinarnog istraživanja koje nam nudi širok spektar tema koje predstavljaju indekse dramatičnog vremena 1941. godine: indeks ideoloških podjela i ideoloških matrica u beogradskom tisku 30-ih godina, različitost interpretacija puča 27. ožujka 1941, diskriminiranje i marginaliziranje Roma u ratnim godinama, ali i u historijskom pamćenju, djelovanje selektivne memorije u procesima komemoracije žrtava Drugog svjetskog rata (primjer židovskih žrtava) te rigidni i totalizirajući koncept oblikovanja nacionalnog identiteta, redeskripcija sjećanja i aporije konstitucije nacionalnog identiteta u Bošnjaka, odnosno lomovi u konstituciji bošnjačkog identiteta i utjecaj referentnih identitetskih previranja u drugim nacijama, teškoće hrvatske historiografije i njezina ideološka opterećenja, ambivalencija u interpretaciji 1941. ("revolucionarna godina" u očima NDH ili "godina katastrofe" iz ugla nasuprotne interesne paradigme), pitanje zločina i oprosta na temelju iskustva zločinā koji u nacističkoj izvedbi predstavljaju negaciju moralnog i političkog univerzalizma Francuske i Američke revolucije, sukob velikih ideoloških paradigmi ("crnog" i "crvenog") u književnom i kulturnom horizontu na primjeru "sukoba na književnoj ljevici i desnici", falsificiranje rituala komemoracije u odnosu na 1941. i instrumentaliziranje komemoracije u kodu novog desničarstva i konzervativizma itd. – sve su to teme što ih predstavlja ovaj zbornik na niti vodilji formativne snage pamćenja i sjećanja u političkoj zbilji i u odnosu na određeno historijski dramatično razdoblje kakva je bila 1941. godina. Ideja koja sinergijski povezuje istraživačku zajednicu iz ovog zbornika (Sulejman Bosto, Olivera Milosavljević, Šaćir Filandra, Asim Mujkić, Radmila Radić, Đokica Jovanović, Olga Manojlović Pintar, Aleksandar Ignjatović, Vjeran Pavlaković, Tihomir Cipek, Damir Agičić, Magdalena Najbar-Agičić, Dubravka Stojanović, Goran Gretić) mogla bi se sažeti u temeljnoj intenciji da – prozirući moć i nemoć sjećanja i njegova oblikotvornog kapaciteta – odgovorimo na sljedeće pitanje: Možemo li “učiti iz katastrofa?”