Kultura sjećanja: 1918: povijesni lomovi i svladavanje prošlosti

Zbornik interdisciplinarnih studija povjesničara, politologa i filozofa

Zbornik donosi studije 14-ero povjesničara, politologa i filozofa iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, koje su pripremili za skup pod nazivom “Kultura sjećanja – istorijski/povijesni lomovi i svladavanje prošlosti” što je održan u organizaciji bosansko-hercegovačke podružnice Zaklade Friedrich Ebert potkraj 2006. u Banja Luci.
Tematizirajući politike povijesti i svladavanja prošlosti, Tihomir Cipek postavlja okvir za raspravu, Olivera Milosavljević piše o metodološkim pretpostavkama istraživanja nacionalnih stereotipa na primjeru 1918. godine i percepciji “oslobodilaca” i “poraženih”, Sulejman Bosto o teorijama sjećanja, motivima, pretpostavkama i povijesnom kontekstu, Goran Gretić o Prvome svjetskom ratu u liku sukoba kulture i civilizacije, Stjepan Matković o hrvatskim političkim institucijama i elitama i njihovom odnosu prema prijelomnoj 1918. godini, Nebojša Petrović o tome ima li izlaza iz začaranog kruga i o perspektivama postkonfliktne modernizacije, Berto Šalaj o socijalnom povjerenju u postkomunističkoj Hrvatskoj, Josip Vrandečić o usponu i padu građanskog društva na primjeru Konstantina Vojnovića, Olga Manojlović o tradicijama Prvoga svjetskog rata: od simbola sanjanog jugoslavenstva do simbola iznevjerenog srpstva, Aleksandar Ignjatović o viziji identiteta i modelu kulture na primjeru srpskih pravoslavnih crkava izvan granica Srbije, Dubravka Stojanović piše o nastanku Jugoslavije i srpskim udžbenicima povijesti, a Damir Agičić s Magdalenom Najbar-Agičić i Jasna Turkalj o 1918. godini u hrvatskim udžbenicima povijesti.
Različiti rakursi i tematska polazišta ovih priloga imaju sjecište u znanstvenom skidanju krinki s (i danas) politički “kontaminiranog” razdoblja početka dvadesetog stoljeća (jednog od snažnijih povijesnih lomova) koje je u mnogočemu odredilo sudbine naroda na ovim prostorima. Zajednički projekt znanstvenika iz Hrvatske, BiH i Srbije potpuno je u europskom duhu "raščaravanja prošlosti", pa i zbog toga što ide mimo aktualne politike i stranačkih ideologija.
Interdisciplinarne studije sabrane u knjizi raščlanjuju različita tumačenja i vrednovanja 1918. u hrvatskoj, bošnjačkoj i srpskoj kulturi sjećanja, dakle godine povijesnog loma u kojoj je za Bošnjake, Hrvate i Srbe započelo njihovo jugoslavensko stoljeće, koje je ujedno bilo stoljeće diktatura i masovnih zločina. Radovi pokazuju kako se povijest tumači tako da bi se legitimirala određena politička pozicija u sadašnjosti te da je antidatiranje prošlosti bit kulture sjećanja. Riječju, zbornik pokazuje kako se proizvodi slika zajedničkog nasljeđa i pomoću ritualizacije povijesnih događaja oblikuje nacionalni identitet.