Krvna braća

Ponovo otkrivena knjiga koju su nacisti pokušali uništiti sjajan je prikaz Berlina 1930-ih - Izvanvremenski i univerzalni prikaz ruba društva, jednako potresan kao i autentičan

Nakon što pokušaj pobune u odgojnom zavodu doživi neuspjeh, dvadesetogodišnji Willi odlučuje se na bijeg. Premda isprva zabunom završi u Kölnu, njegov je jedini cilj Berlin. Onamo se zaputi na vrlo opasan način – pod vlakom, držeći se za osovinu kotača. U glavnom se gradu pokušava snaći sam, no presretan je kad naiđe na nekadašnjeg prijatelja iz doma Ludwiga. Willi se tako pridružuje Jonnyjevoj bandi sitnih kriminalaca. Ekipa oko Jonnyja nikad nije gladna, ima krov nad glavom i naizgled joj dobro ide. No kad Willi i Ludwig shvate na koje načine banda zarađuje novac, moraju odabrati jednu od dvije podjednako opasne mogućnosti.

Roman iz 1932. godine, jedan od naslova koji su spaljeni tijekom nacističkog javnog spaljivanja knjiga, opisuje milje berlinskog polusvijeta i tinejdžerskih bandi sastavljenih od napuštene djece bez perspektive koja preživljavaju zahvaljujući sitnim krađama, provalama ili prostituciji. Jedna od takvih bandi su i 'Krvna braća' koju vodi inteligentni Jonny. Willi bježi iz odgojnog zavoda i stavljajući život na kocku dospijeva u Berlin gdje susreće starog prijatelja Ludwiga i pridružuje se bandi koja se trenutno financira džeparenjem po tržnicama i dućanima, no zgroženi Willi i Ludwig pokušavaju preživjeti poštenim radom što im i uspijeva dok ih ne sustignu stari grijesi.

Uzbudljivi roma Ernsta Haffnera izvanredni je prikaz života na rubu u Njemačkoj u osvit nacizma. Knjiga je nakon objavljivanja 1932. završila na nacističkim lomačama, dok je njezino reizdanje 2013. zasjenilo čak i Rushdieja i Coetzeeja.

Smion prikaz Weimarske Njemačke u priči o bandama mladića, koji je postigao zasluženu slavu. – The New York Times

Poput karate-udarca: jak i izravan, ali iskren. – Der Spiegel

Pravo otkriće! – Die Welt

Moram priznati da sam rijetko čitao ovakve prikaze ‘miljea’, i to tako uzbudljivo opisane. Slike vjerno prikazuju nepoznat svijet, uvelike počivajući na osobnim uvidima i ne zadovoljavajući se, nasreću, nepovezanim isječcima stvarnosti, nego proživljeno uzimaju kao temelj za priču koja nas slobodno vodi kroz podzemni labirint velikoga grada.
– Siegfried Kracauer, Frankfurter Zeitung (1932.)

Ova knjiga nije reportaža, studija ili optužba, ona je jednostavno uzbudljivo i važno štivo koje se guta napeto, kao onomad one priče o razbojnicima i Indijancima.
– satirički tjednik Simplicissimus (1930-ih)