Kristalni aed TRENUTNO NEDOSTUPNO

Poetska gerila

Rukopis zbirke pjesama Ive Kalinskog Kristalni aed (Poetska gerila) 54 su pjesme raspoređene u tri ciklusa: ”Plavokos dječarac”, ”U sjajnoj crnoj šumi”, ”Kristalni aed”, predgovor Jože Skoka te pogovor Božice Pažur.

 Ivo Kalinski percipiran je kao autor kajkavskog pjesničkog izraza, valja istaknuti da su u ovoj zbirci objedinjene njegove nove, dosad neobjavljene štokavske pjesme. No estetika negacije, crnoga, poništavajućeg, intimizacija i emotivizacija sarkazma, ritmiziranje egzistencijalističke i nihilističke tjeskobe, poznata iz njegovih kajkavskih stihozbirki Pha kaj i Valctakt i lajno, nastavlja se i u ovoj štokavskoj zbirci Kristalni aed – artikulirajući programatski model pokreta za novo pjesništvo, povratak u njegov ishodišni, neposredni model zajedništva glazbe i riječi, u praksu starogrčkih aeda (aed = starogrčki pjevač, stvaralac epskih pjesama).
Semantički prostor odvijanja poezije Ive Kalinskoga jest onaj između niječnog i nepostojećeg (u najboljem slučaju – bivšeg ili eventualnog, u kondicionalnoj ispomoćnosti ti bi da…), između ne-biti i ne-imati, u prostoru konektorski najavljenom između ako, ali, tek i dok, izvan ega i izvan imenovanja stvari. U obeznakovljenu svijetu ovog najnovijeg poetskog djela Ive Kalinskoga proizvode se nove izražajnosti iz ne-izraznosti, znaci/semantemi ”brida”, hoda po samom ”rubu” (ali i obzoru). Kalinski se ovdje predstavlja kao autor koji se ponajmanje zadovoljava erudicijom, niti posjetom blagonaklonih muza, niti obiljem iskričava talenta, niti mudrosno-gnomskim plaštem vlastita izričaja, niti (samo)ironijskim rezom u otkrivenu mu idealno crnu svjetonazornu jezgru…
Nakon iskustva post-postmoderne i očiglednog ”zamora materijala” njenih protagonista/stvaralaca, Ivo Kalinski poezijom ”kristalnog aeda” – snagom i zagovorom osobne ”poetske gerile” – započinje ”upad” u aktualni vrijednosni joj sustav, sinergijskim učinkom novog intelektualizma i emotivnosti ostvaruje svoj originalni pjesnički perpetuum mobile.