Krajina

1991. - 1995.

Knjiga donosi hrvatskoj javnosti novi i drugačiji pristup tragičnim događajima s početka 1990-ih godina. Narav pobune srpskih nacionalista u Hrvatskoj, koji su osnovali i neko vrijeme održavali zasebnu političku tvorevinu, kao i narav novog poretka u samostalnoj Hrvatskoj obje su suprotstavljene strane primorale na isključivost. Ideologija obaju režima bila je slična i težila je etnički homogenom prostoru. Nikolić se, međutim, ne upušta u ideološka tumačenja. Ideologije, samim time i jednostranosti, u javnom prostoru ima dovoljno i previše. Nikolić dosljedno i uporno citira dokumente iz svih relevantnih izvora, hrvatskih, srpskih i međunarodnih. Obilje citata ne narušava dramaturgiju knjige. Naprotiv. Citati, posebno kada je riječ o dijalozima glavnih aktera, razotkrivaju njihove motive, metode i osobni stil, napose njihovu grotesknost, bolje nego bilo kakva politološka, sociološka ili historiografska analiza. Upućuju na njihove strahove i opsesije, bešćutnost, nezainteresiranost za ljudske sudbine i spremnost na počinjenje zločina, ali i na zbunjenost, nemoć, uzaludne, premda nerijetko i iskrene pokušaje međunarodnih faktora da se krvoproliću stane nakraj i pronađe političko rješenje za jedan anakroni sukob koji se odvija u vrijeme europskog trijumfa liberalne demokracije. Hrvatska javnost, navikla na jednostranu, mitološku percepciju događaja s početka devedesetih godina, ima priliku, u skladu s drevnim načelom rimskog prava, čuti i drugu stranu, ali ne i jednostranu mitologiju drugog predznaka. Krajina 1991. – 1995. Koste Nikolića uravnotežen je, dokumentima potkrijepljen prikaz jedne tragedije, a više od svega povod za smiren, sućutan i pomirljiv dijalog.