Ključ od velikih vrata

U kutiji - roman je neobičan spoj humora i znanstvene fantastike kao priča iz zatvora u kojemu se u istoj ćeliji zateknu vrlo različiti ljudi

Započinjući zaključkom u kojemu se rezonira o sudbini osebujnog glavnog junaka koji je poput meteora prohujao svijetom, roman se otvara u neobičnom spoju humora i znanstvene fantastike kao priča iz zatvora u kojemu se u istoj ćeliji zateknu vrlo različiti ljudi. Svi su oni Židovi koji su u zatvor dospjeli na samom početku antisemitskog ludila Holokausta, a koji unatoč tome što znaju kakav ih svršetak očekuje uspijevaju odolijevati očaju. Kada u istu ćeliju smjeste još i Dova Tarnopolskog, koji poput čarobnjaka izvodi nemoguće stvari, filozofske i znanstvene rasprave te profinjena ironija postaju utočište duhu. Roman neobične sudbine, dvaput je pisan: prva verzija nestala je u Drugom svjetskom ratu, a ponovno ga je pisao u Palestini. Pvi put je objavljen 1947. na engleskom u SAD, dugo je ostao nezamijećen i slabo je dopirao do publike, no "kao nepokopana nada izronio je baš teške 2020. godine" (iz pogovora Natke Badurine).

Ilustracije u knjizi Sam Fischer, priredila Natka Badurina

Hinko Gottlieb (Đurđevac, 1886. – Holon, Izrael, 1948.) bio je pisac, odvjetnik i židovski aktivist. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, studirao medicinu u Beču, a pravo diplomirao u Zagrebu. Još od gimnazijskih dana pisao je pjesme te prevodio s jidiša i njemačkog. U Prvom svjetskom ratu mobiliziran je i poslan na albansko ratište, gdje je radio kao redaktor novina Cetinjer Zeitung. Zatim je djelovao kao pravnik u Bjelovaru, a od 1929. u Zagrebu, gdje je pred sudovima Kraljevine Jugoslavije često branio komuniste. Osim pjesama (zbirka Ijar, jevrejski maj i druge pjesme izašla je u Zagrebu 1935.) pisao je komedije, duhovite pripovijetke na židovske teme s elementima fantastike, humoristične prerade starozavjetnih motiva, novinske prikaze i feljtone te ih objavljivao u hrvatskim i jugoslavenskim židovskim časopisima. Kritika je odlično ocijenila njegove prijevode Heinea, a kazalište u Osijeku izvelo je 1937. njegovu komediju Eksperimenti profesora Evansa. Od 1936. do 1941. bio je urednik časopisa Omanut, u kojem je pisao antinacističke feljtone i satire na Hitlerov račun. Sa suprugom Ružom rođ. Löwenstein imao je dva sina, Danka i Vladu. Odmah po dolasku Nijemaca u Zagreb, u travnju 1941., odveden je s pedesetak drugih uglednih zagrebačkih Židova u zatvor u Graz i Beč, gdje je ostao zatočen nekoliko mjeseci. Njegova mlađeg sina Danka ustaše su u svibnju 1941. odveli zajedno sa 165 drugih zagrebačkih židovskih mladića u logor Danicu u Koprivnici, a malo zatim u smrt u Jadovnom. Po povratku iz Beča Hinko Gottlieb sa ženom i starijim sinom traži spas u talijanskim logorima za Židove u Kraljevici i na Rabu. Tamo je djelovao kao duhovni vođa suzatočenika, a uspijevao je i pisati, između ostaloga i prvu inačicu romana Ključ od velikih vrata. Nakon kapitulacije Italije 1943. priključio se partizanima, a zatim iz oslobođenog Barija na jugu Italije organizirao pomoć preživjelim hrvatskim Židovima. U Bariju, u prometnoj nesreći, stradao je i sin Vlado. Supružnici su 1945. otišli u Palestinu, gdje je Hinko pokušao obnoviti u ratu nestale rukopise, ponajprije roman Ključ od velikih vrata, te pisao nova djela, od kojih je najvažnija drama Izgorjela šuma. Djela su mu prevedena i objavljena na hebrejskom, a roman Ključ od velikih vrata izašao je na engleskom u SAD-u 1947. Hinko Gottlieb umro je 1948. i pokopan je u aleji književnika na groblju u Nahlat Jichaku (Tel Aviv).

Roman je Hinko Gottlieb zapravo je dvaput pisao. Nakon što je prvi put, u ratnim i logorskim premještajima, rukopis izgubljen, on ga je mogao, kako to kažu, nanovo rekonstruirati. A zapravo je, po svoj prilici, još jednom morao napisati istu knjigu. Tko god je pisao, zna koliko je to teško, i koliko je protivno čovjekovoj pameti i volji. Knjigu je završavao u Bariju i u Palestini, da bi ona zatim, u prijevodu na engleski, bila objavljena u New Yorku. Godina je već bila 1947, život je u međuvremenu naglo okraćao, knjiga je doživjela blagonaklone kritike, ali je zapravo ostala neprimijećena. Danas dok ga čitamo, može nam se učiniti da je riječ o jednom od onih proznih djela koja su nedostajala u mozaiku našega jezika i svih njegovih književnosti. Kako bi izgledala hrvatska književnost da je 1947, kad i u New Yorku, u nas objavljen Ključ od velikih vrata? To ne znamo. Izgledala bi upravo onako kakvom bi je učinili čitatelji Gottliebova romana, koji su istovremeno bili i čitatelji drugih naših proznih knjiga.” – Miljenko Jergović