Jezikopisnice

Rasprave o usvajanju, učenju i poučavanju hrvatskoga jezika u ranojezičnome diskursu

Sveučilišni udžbenik

Tri temeljna poglavlja i petnaest potpoglavlja, sa šest priloga na kraju knjige (sažetak na hrvatskome jeziku, sažetak na engleskome jeziku, kazalo prezimena, popis grafikona i tablica, popis literature, bilješka o autorici).

Učenje svakoga jezika, pa tako i hrvatskoga, znači usvajanje određenoga jezičnoga sustava i strukture, tj. onoga što se uobičajeno naziva njegovom formalnom supstancom, ali i svih potencijala i ograničenja koji se unutar jezičnog sustava pojavljuju. Taj je proces osobito značajan u ranojezičnome razdoblju, jer dječja razvojna obilježja i njihove psihokognitivne mogućnosti uvjetuju učenje. Stoga radovi u knjizi teorijski i praktično osvjetljavaju razvoj jezičnih kompetencija na početku školovanja, ponajprije predstavljajući prilog istraživanjima u procesu standardizacije početnoga čitanja i pisanja, ali nastavljajući promišljati i aktivnosti vezane uz vještine slušanja i govorenja (dominantne u predškoli). Naglasak je ponajprije na razvoju komunikacijske kompetencije, a potom i na usvajanju temeljnih elemenata lingvističke kompetencije kao što je npr. pravopisna, gramatička, leksička norma.