Ivana pred morem

Obiteljska saga koja dira u srce i njezini junaci postaju nam poput izgubljenih rođaka iz vremena koja nam se danas čine dalekima, ali i – što nam ne služi na čast – zaboravljenima

Kad Adrijan Vuga sretne Ivanu Fortunat pod kolonadom mariborskog samostana, u njoj vidi samostalnost, dobrohotnost i tvrdoglavost koje druge djevojke nemaju. Pokušava joj pisati, no njezini su odgovori šturi, a posebno se trudi naglasiti: Ivana ništa ne moli. Unatoč učiteljskoj službi u različitim dijelovima predratne Slovenije, Ivana i Adrijan vjenčaju se i dobiju kćerkicu Pinu. No kako je on uvijek bio crven, završi u progonstvu u Srbiji, a Ivana i Pina moraju potražiti utočište kod rođaka. Nakon što obližnji ugljenokop osvoje partizani, u selo dolazi naočiti borac Vitalij, pred kojim nitko ne ostaje ravnodušan. Kad nakon mnogo godina Ivanina unuka naiđe na fotografiju trudne bake s kćerkicom, shvati da neke odgovore može dati samo Vitalijeva žena, ali konačno oslobođenje predstavlja samo vatra…

Sjajan roman o malim ljudima u vremenima velikih nevolja. Ispripovijedana u majstorskoj maniri, ova obiteljska saga dira u srce i njezini junaci postaju nam poput izgubljenih rođaka iz vremena koja nam se danas čine dalekima, ali i – što nam ne služi na čast – zaboravljenima.

Djelo tako izvanredno teče, a isprepletanje radnji iz raznih vremena i prostora toliko je privlačno da je knjigu gotovo nemoguće pustiti iz ruku. – Bukla

Veronika Simoniti dokazala je da zna i može satkati priču koja ne samo da nas osvaja svojom napetošću nego i pruža velik estetski užitak. – Delo

Naslov je takav da ga svatko može protumačiti na svoj način. No nesumnjivo je da je more simbol nečega nedostižnog, čežnje za ljubavlju. – Primorski dnevnik

Jezik, igre riječima, upotreba stranih jezičnih fragmenata, ples preskakanja vremena i prostora – sve su to osobine vrlo senzibilno napisanog romana koji žudi da ga se ekranizira. – Zarja Jana