Istinita povijest Kellyjeve bande

Nagrada Booker za najbolji roman 2001.

Australski pisac "dao" je priliku Nedu Kellyju – jednom od najpoznatijih odmetnika  – da ispriča obiteljske i društvene okolnosti koje su dovele do svih onih čuvenih ubojstava, pljački i sukoba sa zakonom. Za ovaj je roman Peter Carey 2001. dobio Bookerovu nagradu po drugi puta, što je još jedna potvrda da je riječ o jednom od najvažnijih pisaca današnjice.

Edward Kelly (prosinac 1854. – 11. studeni 1880.) [a] bio je jedan od posljednjih australskih "bushrangera", odmetnik, vođa bande i osuđeni ubojica policajaca. Poznat je po tome što je nosio neprobojni oklop tijekom posljednjeg obračuna s policijom.
Rođen je u tadašnjoj britanskoj koloniji Victoriji kao treće od osmero djece irskih doseljenika. Njegov otac, osuđenik koji je po kazni stigao u Australiju, umro je ubrzo nakon što je odslužio šest mjeseci, pa je 12 godišnji Ned, kao najstariji muškarac u kućanstvu, postao glava obitelji. Kellyjevi su bili siromašna obitelj koja je sebe smatrala potlačenom od strane skvotokracije i žrtvama progona od strane policije. Dok je bio tinejdžer, Ned je bio uhićen zbog povezivanja s bushrangerom Harryjem Powerom i odslužio je dvije zatvorske kazne za razne prijestupe, a kasnije se pridružio "Greta Mob", grupi skitnica poznatih po krađi stoke. U kući obitelji Kelly 1878. izbio je nasilni sukob s policajcem, a Kelly je optužen za pokušaj ubojstva. Bježeći u bush, Kelly se zakleo da će osvetiti svoju majku, koju su tada uhitili. Nakon što su on, njegov mlađi brat Dan i dvojica suradnika - Joe Byrne i Steve Hart - ubili trojicu policajaca, vlada Viktorije ih je proglasila odmetnicima. Kelly i njegova družina dvije su godine izmicali policiji zahvaljujući potpori široke mreže simpatizera. Pohod bande uključivao je napade na gradove Eurou i Jerilderie, te ubojstvo Aarona Sherritta, simpatizera koji je postao policijski doušnik. U pismu-manifestu, Kelly je – osuđujući policiju, viktorijansku vladu i Britansko carstvo – iznio vlastiti prikaz događaja koji su doveli do njegovog odmetništva. Zahtijevajući pravdu za svoju obitelj i ruralnu sirotinju, zaprijetio je strašnim posljedicama onima koji su mu prkosili. Godine 1880., kada njegov pokušaj da iskoči iz tračnica i postavi zasjedu policijskom vlaku nije uspio, on i njegova družina, odjeveni u oklope izrađene od ukradenih plugova, upustili su se u pucnjavu s policijom u Glenrowanu. Kelly, jedini preživjeli, teško je ranjen i zarobljen. Unatoč tisućama pristaša koji su organizirali skupove i potpisali peticiju za odgodu smrtne kazne, Kellyju je suđeno, optužen je i osuđen na smrt vješanjem. Obješen je u zatvoru Old Melbourne. Povjesničar Geoffrey Serle nazvao je Kellyja i njegovu bandu "posljednjim izrazom granice bezakonja u onome što je postajalo visoko organizirano i obrazovano društvo, posljednjim prosvjedom moćnog busha sada prikovanog željeznim tračnicama za Melbourne i svijet". U stoljeću nakon njegove smrti, Kelly je postao kulturna ikona, inspirirajući brojna djela u umjetnosti i popularnoj kulturi, te je tema više biografija nego bilo koji drugi Australac. Kelly nastavlja izazivati podjele u svojoj domovini: neki ga slave kao australskog ekvivalenta Robina Hooda, dok ga drugi smatraju ubojicom i negativcem koji ne zaslužuje status narodnog heroja. Novinar Martin Flanagan napisao je: "Ono što Neda čini legendom nije to što ga svi vide isto - nego to što ga svi vide. Poput šumske vatre na horizontu koja baca svoj crveni sjaj u noć..