Franjo među vukovima

O prvim godinama papinstva pape Franje

O prvim godinama papinstva pape Franje, Jorgea Marija Bergoglia, argentinskoga isusovca podrijetlom iz Pijemonta. Već samim odabirom imena, kada je izabran za papu, Bergoglio je nagovijestio promjene koje će nastupiti u Crkvi. Knjiga ne govori samo vjernicima manje poznate stvari o papi Franji nego se bavi i Papinim prethodnicima, ali i, općenito, trenutnom situacijom u Crkvi na svjetskoj razini, a posebno Crkvom u Vatikanu.

Nova perspektiva: Franjo odmah određuje novu perspektivu. (…) “Rimski biskup“ naslov je koji Bergoglio najviše voli. Tijekom prve večeri o sebi ne govori kao o papi. S balkona ne visi njegov grb s trostrukom krunom, kraljevskim znakom, tek tamnocrveno platno na kojemu se nalazi bijeli pravokutnik. (…) Papa radije živi u malome hotelskom apartmanu br. 201, jede u zajedničkoj blagovaonici, sjedi za stolom s drugima, dopuštajući bilo komu da sjedi s njim. „Tako ga je teže otrovati“, šale se u Buenos Airesu. "Ljudi me mogu vidjeti i živim normalnim životom… imam javnu jutarnju misu, jedem u blagovaonici sa svima… nisam izoliran", piše jednom argentinskom svećeniku. (…)

Prepoznatljiv stil: Bergogliov stil prepoznatljiv je već u njegovim prvim komentarima. Njegov je govor neposredan, gotovo pučki, snažne duhovnosti, s idejom jedne dinamične Crkve. Neki kardinali frkću nosom uspoređujući ga s uzvišenim formulacijama Benedikta XVI. No jednostavan i iskren Bergogliov govor proizlazi iz želje da pokrene vode. Franjo je ledolomac, komentirat će katolički spisatelj iz Sjedinjenih Država Michael Novak. Za obnovu je potrebno razbiti fosilizirane sheme. Franjo želi Crkvu u pokretu, koja se ne zatvara unutar svoje ograde zbog straha od nedaća."Kažem vam: tisuću puta mi je draža Crkva koja je doživjela nezgodu, nego bolesna Crkva! Crkva koja ima hrabrosti riskirati da izađe", ponavljat će još mnogo puta u idućim mjesecima.

Rušenje utvrda ekonomske moći Vatikana: Papa je srušio utvrde ekonomske moći Vatikana, upozorava da grijeh dolazi iz pohlepe srca, koja ritualno i izvana čistu posvećenu osobu može učiniti prljavijom i grešnijom od javne bludnice. To je slučaj Vatikanske banke, koja je u početku Franjina pontifikata bila središte pranja novca vukova odjevenih u purpurno ruho pastira, potpomognutih izvanjskim suradnicima – svećenicima, časnim sestrama i laicima, koje je papa Franjo u prvoj godini svoga pontifikata doslovce "pomeo", a kojima je Isus u svoje vrijeme prevrnuo stolove. Znaju i papini protivnici zašto ga kritiziraju, jer vukovima odgovara što zatvorenija i kruća crkvena struktura, koja bi se bavila samom sobom, pod krinkom "čuvara tradicije" – oni pak nostalgično čeznu za Ratzingerom, premda je i on naglašavao njezin dinamičan karakter i bio začetnik glavnine reformi koje je papa Franjo ostvario. (…)