Dvoslojno staklo

Kratak, intenzivan roman - svakodnevica islandskog grada - daje glas onima koji je tiho promatraju i u njoj najmanje sudjeluju. A imaju što reći...

Jesen je, a iza prozorskoga stakla svog stančića kroz dvostruko staklo svoga prozora provodi vrijeme u mislima udovica, puna bora i ožiljaka od ispunjena života, većinom provedena s pokojnim mužem. Razmišlja o životu, ljudima, starenju, otuđenosti i samoći, nevidljivosti starih ljudi te potpunoj odijeljenosti mladih i starih generacija. Svakodnevicu upravljanu rutinom i nostalgijom, povremenom čašom džina u lokalnoj pivnici, povremeno zalazi u bračni klub starijih bračnih parova te udovaca i udovica. U njen život neočekivano ulazi Sverrir, muškarac njene dobi, umirovljeni kirurg. Nekoliko će jeseni proći i doživljavaju poznu ljubav, ali i protivljenje svojih bližnjih. Unatoč svemu, planiraju zajedničko preseljenje u dom... Njihova će priča pokazati da, godinama i mudrosti unatoč, život uvijek umije iznenaditi – i zadati udarac.

Za ovaj roman Halldóra je dobila Europsku nagradu za književnost.