Dvojezični ljubavnik

Žalosna, iskričava i duhovita priča i satira katalosnkog jezika

Juan Marés, glavni lik ovoga romana (i autorov dvojnik) nesretan je sredovječan muškarac koga je prije deset godina prevarila te potom napustila žena Norma, bogata i ugledna sociolingvistica, žena sklona usputnim ljubavnicima. Nakon što ju zatekne u krevetu s drugim muškarcem Marés je prisiljen napustiti stan, osuđen je na beskućništvo, preživljava proseći i svirajući harmoniku na ulicama Barcelone i prepušta se boemskom životu uličnog svirača harmonike i dalje pateći za Normom te postupno gubeći doticaj sa stvarnošću. Njegova osobnost počinje se osipati. Polako se pretvara u drugu osobu, svoga dvojnika Fanecu, samouvjerenog, sigurnog, južnjačkog zavodnika. Prerušava se, mijenja govor, geste, ponašanje, karakter, a sve s jednim ciljem - ne bi li se približio i zaveo svoju bivšu ženu jer mu jedinu utjehu donose trenuci telefonskog razgovora s Normom koju povremeno naziva u njezin Ured za standardizaciju katalonskog jezika predstavljajući se kao došljak s juga Španjolske koji traži jezične savjete. Spletom okolnosti taj živopisni i prijetvorni lik u koji se povremeno prerušava postat će njegovo drugo "ja", a ono što je počelo kao neka vrsta ponešto groteskne i nevjerodostojne šale i avanture ubrzo će izmaknuti kontroli… Vraća se u ulicu gdje je proveo djetinjstvo te nastavlja živjeti kao Faneca.

Žalosna, ali iskričava i duhovita priča o pojedincu kojega tragična zaljubljenost dovodi do potpunog rasapa ličnosti i gubitka integriteta često prelazi u ironičnu satiru o jezičnoj dvojnosti Katalonije i njenoj okrutnoj stvarnosti prožetoj dubokim socijalnim razlikama.

Autor kroz ovaj roman, osobito kroz temu dvojstva, vješto provlači problem katalonskog kulturnog i jezičnog identiteta. Roman ovog španjolskog književnika, pripadnika Generacije 50 ili Barcelonske škole, nagrađen je prestižnom nagradom Ateneo de Sevilla.