Slovo o vojni Igorevoj

Vrhunsko dostignuće staroruske književnosti - elegična pjesma o propasti Rusije 1240. ,

Novogradsko-sjeverski knez Igor Svjatoslavič pokreće 1185. vojni pohod na Polovce (Kumane), stepski narod tatarsko-mongolskoga podrijetla koji je u 11. i 12. stoljeću nastanjivao stepe uz Crno more - na prostorima između Dunava i Volge... Elegična pjesma o propasti Rusije 1240. godine, u kojoj se autor prisjeća njene nekadašnje slave i moći. "Tužbalica kneza Ingvara Ingvareviča" opisuje najezdu tatarske vojske koju je predvodio Batu-kan, kad su pokorene Rusija, Poljska i Mađarska. "Zadonšćina" je svojevrsna replika na osnovnu ideju "Slova o vojne Igorevoj". Sličnost ova dva djela poslužila je francuskom filologu Mazonu za osporavanje autentičnosti "Slova o vojni ..."

Vrhunsko dostignuće staroruske književnosti iz oko 1187. godine ni nakon osamsto godina postojanja nije izgubilo ništa od svoje umjetničke uvjerljivosti, pa je u tom smislu jedinstvena pojava u kontekstu svih slavenskih srednjovjekovnih književnosti. 

Djelo je nastalo nakon poraza kneza Igora Svjatoslaviča u borbi s Polovcima, nomadskim narodom tursko-mongolskog porijekla. Oko autentičnosti ovoga djela vodile su se mnoge leksikološke polemike.