Dvije noći u Barceloni

Tridesetogodišnja Lara, pjesnikinja i prevoditeljica putem jedne društvene mreže razotkrije nevjeru svog ljubavnog partnera i impulzivno odluči otputovati u Barcelonu

Ako je Pariz grad velikih ljubavnika, Rim esteta i hedonista, Amsterdam raskalašenih, New York svih onih koji žele uspjeti, onda ispada da je Barcelona jedino preostalo mjesto na svijetu za sve one koji izgaraju od ljubavi i strasti te kojima ništa drugo ne preostaje nego posve izgubiti i ono malo razuma, prepustiti se iracionalnim osjećajima i zavrtjeti u žestokom ritmu grada, brže i od najokretnijih flamenco plesača.

Tridesetogodišnja prevoditeljica i pjesnikinja Lara upravo je došla jer je gotovo posve izgubila razum i počinila nešto zbog čega bi mogla snositi gadne posljedice: Barcelona u koju je trebala s budućim mužem otputovati na medeni mjesec, sad je mjesto na kojem će preispitati svoju ljubavnu povijest i promašaje - osobito vezu sa scenografom Valom koja je započela jedne snježne noći u vlaku Beograd-Zagreb i koja se svega par sati prije nego što je sjela u avion i pobjegla u Barcelonu razbila kao skupocjena vaza i rasula u komadiće. Čini se da vrijeme nije idealno jer na ulicama Barcelone traje najveća godišnja fešta u gradu – Les Festes de la Merce – proslava istjerivanja vraga, a grad vrije i od napetosti tik pred veliki referendum pa umjesto da joj pruži utjehu da složi preostale kamenčiće ljubavne veze u nešto nalik slavnim španjolskim šarenim mozaicima. Dok je ona na rubu odustajanja od ljubavi, stvari se malo kompliciraju jer joj se neki bivši dečki, koji nikada nisu pravo zaživjeli, vraćaju u život, a neki posve novi i egzotični, koji mirišu na nevolje i sol, mame je u ludu noć. Barcelona za to vrijeme bruji svom silinom i živi svoj flamenco, svoje ulične pjevače, svoju strast i siestu, svoju umjetnost i arhitekturu koje nam Aleksandra Orlić dočarava ne samo kao vrsna pripovjedačica, nego i kao povjesničarka umjetnosti koja dobro poznaje raskoš koju Barcelona nudi.