Duge sjene

Iznenađujući uvid u svakidašnji život kroz 21 priču

Kad su se 1960. pojavile, "Duge sjene", naišle su na izvrstan prijem kod kritike i čitatelja. Knjiga sadrži 21 priču - niz koje su pripovjedno, jezično i psihološko tako majstorski napisane da mogu poslužiti kao svojevrstan kanon. U svakoj se vidi kako njemačka spisateljica i pjesnikinja u malom prostoru, u zadanom okviru priče, nastoji u najkraćim crtama čitatelju oslikati čitav jedan život, roman jednog života. Ljudi o kojima pripovijeda obični su, moraju se snalaziti u svakodnevnici, čine ono što se od njih traži dok ih nešto "sudbinsko" ne izbaci iz rutine, pa se poput nesretnog broda ne nađu u situaciji kad sve postaje upitno i kad se život, na ovaj ili onaj način, mora iznova otpočeti i drukčije nastaviti. 

Marie Luise Kaschnitz u vrhu je njemačke književnosti 20. stoljeća. Rođena je u plemićkoj obitelji, a odrastala u Badenu, Potsdamu i Berlinu. Nakon završetka školovanja učila je knjižarstvo u Weimaru, zatim radila u Nakladi O.C. Recht u Munchenu i Antikvarijatu Leo S. Olschki u Rimu, gdje je upoznala budućeg muža, austrijskog arheologa Guida von Kaschnitz-Weinberga. Uknjiževnosti se javlja ranih 1930ih, no poznata, priznata i cijenjena postala je nakon Drugog svjetskog rata. Zastupala je moralnu obvezu književnosti da se suoči sa grozotama nasilja i rata, da se u vremenu kada su svi nastojali zaboraviti, to ne zaboravi i prešuti. Uključila se u književnost na sebi svojstven i miran način, gotovo tiho, ali njezin se glas nije mogao prečuti.

Za svoje pjesništvo i pripovjedački opus dobila je niz priznanja i nagrada, a najznačajnije su Buchenrova nagrada (1955), Immermannova nagrada grada Dusseldorfa (1957) te Hebelova nagrada (1970).