Djevojčica koja je previše voljela šibice TRENUTNO NEDOSTUPNO

Roman kakav se napiše samo jednom...

Na nekad raskošnom, a sada zapuštenom imanju odvojenom od bilo kakve civilizacije živi otac i njegovo dvoje djece. Jednog jutra djeca otkriju da je otac počinio samoubojstvo. Sve što su znali o svijetu, znali su iz knjiga koje im je ponekad dopustio čitati. Suočeni sa stvarnošću i novonastalom slobodom, njihov se svijet raspada na komadiće. Što učiniti kada onaj kome je sve ovisilo i u koga su se bespomoćno uzdali nestane?

Roman o djevojčici na pragu djevojaštva koja se iznenada suočava s očevom smrću, odrastajući posve sama s bratom (ili možda sestrom?) u jednom izoliranom svijetu, na imanju odsječenom od društva očevom voljom. Razvija se u autističnu osobu koja živi u svijetu rječnika, raznovrsnih knjiga iz očeve biblioteke, priča i bajki, u kojem se i banalne stvari iz svakodnevnice doimaju pomalo irealnima, ili se pak njihova grubost još više ističe. Međutim, očeva smrt bitna je prekretnica za to dvoje djece, dovodeći ih u dodir s vanjskim svijetom. Mlada djevojka pomalo otkriva i svoju spolnost, koje je dotad bila nesvjesna...

Roman je pisan iz njezine perspektive, te je i stil prilagođen toj činjenici: jezični izraz upućuje na polupismeno dijete koje miješa pojmove iz rječnika i "učene" literature, te slike iz priča, s razgovornim jezikom svakodnevnoga života koji graniči sa žargonom. Djevojčina sanjarska i ranjiva priroda, te ljubav prema životu, uvjetuju i osebujnu poetičnost djela koja ovdje supostoji s grubošću i bizarnošću, a prisutna je i draž blagoga humora.