Dići ruku na sebe

Diskurs o slobodnoj smrti

Nakon potresnih redaka knjige "S onu stranu krivnje i zadovoljštine" pred nama je prijevod još jednog Ameryjevog naslova, prvi puta objavljenog 1976., dvije godine prije autorova samoubojstva. Iskustvo života u koncentracijskom logoru potka je i ovog djela, a ujedno i izvor autorova legitimiteta kada, onkraj znanstvenog istraživanja, govori o temi suicida iz nutrine apsurdno i paradoksalno raspoloženog čovjeka koji traži svoju slobodnu smrt.

U svojem "Diskursu o slobodnoj smrti" kako glasi podnaslov eseja, Jean Améry je izabrao dubinski, egzistencijalni pristup, koji se značajno razlikuje od svih dosadašnjih znanstvenih istraživanja i pristupa ovoj temi. Već i eksplicitno odbacivanje termina "samoubojstvo" pokazuje kako autor drži neprikladnima sve pokušaje tzv. suicidologije da obuhvati posljednju, najosobniju slobodu te situacije. Njegov rad o slobodnoj smrti tematski je i biografski posve "logičan" svršetak razmišljanja i života posvećenim takvoj slobodi. Améry slobodnu smrt shvaća kao dugačak proces i uvjerljivim jezikom dovodi čitatelja do dostojanstva tog krajnjeg stava. Snažan osjećaj prezasićenosti životom i gnušanja životom tvore piščevu pretpostavku za odbacivanje života. Stoga je za autora slobodna smrt povlastica ljudskih bića.

Od svojeg objavljivanja nadasve je prijeporna knjiga. Pritom joj namjera nije bila dati općevažeći pozitivan opis slobodne smrti niti dokazati kako je stvarnost općenito gledajući nepodnošljiva. Jedinstven položaj ovog djela u europskoj kulturi počiva na činjenici da ono, kao nijedno drugo djelo, odluku na slobodnu smrt obrazlaže bez tabua, detaljno, suvereno.