Crvena poštanska kočija

Roman klasika mađarske književnosti iz 1913. o životu u Budimpešti na kraju 19. stoljeća

U mali peštanski stan dolaze dvije provincijske glumice, Szilvia Fátyol, vlasnica najljepših nogu u Ugarskoj, i ponosna Klára Horváth koja čezne za ljubavlju "pravog" muškarca i ostvarenje vidi u liku imućnog velikaša i kockara Eduárda Alvinczija. Ne nalazeći posla, glumice preživljavaju uz pomoć imućne Szilvijine tete, udovice Urbanovics, koju mame u Peštu kazališnim predstavama i druženjima s glumcima. Jednom prilikom susreću razočaranog novinara i pjesnika Kazimira Rezedu koji je odavna zaljubljen u Kláru. Počinje ih redovito posjećivati u njihovu stanu, prati ih u šetnjama, zajedno odlaze na vožnje kočijom i na konjske utrke. Njihovi susreti uglavnom se svode na prepričavanje prošlih događaja i tuđih sudbina. Tako se upoznajemo sa životom u Pešti i drugim sporednim i nama nesvakidašnjim i neobičnim likovima. ... Zajedno s ostalim likovima – propalim piscima, starobudimskim malograđanskim djevojkama, bogatim gradskim damama, kurtizanama, novinarima, kockarima, mešetarima – predstavljaju boemski dio "peštanskog vašara" čiji je rang nejasan i nestalan, koji žive i umiru za poeziju i ljubav – ali i za sljedeću rundu pića u elegantnom restoranu