Četveroručna sonata

Rašomonska ljubavna ispovijed o ljubavi ruske glumice i hrvatskog diplomata

Natalija Vorobjova i Luko Paljetak kroz devet poglavlja romana, od kojih svako ima žensku i mušku stranu, opisuju odnos dvoje ljudi koji se posve slučajno upuštaju u ljubavni trokut, koristeći tjelesnu ljubav natopljenu strašću kao jezik i način komunikacije.

Pišući o ženi "koja je mijenjala države, zanimanja i muževe", koja je napisala »sedam knjiga od kojih pet zbirki poezije« prije nego li je susrela Njega, koja je prevoditeljica, filmska glumica i pjesnikinja, koja strasno voli "zabranjenog« muškarca, Vorobjova je dubinski zasjekla u žensku prirodu. Britkim jezikom prikazan je u romanu ženski pogled na Njega kao onoga kojega muče proturječja, "boležljiva supruga, brak koji je trajao u nedogled, uspješna, ničim neukaljana karijera i potpuno novi dosad ne iskušani osjećaj". Ljubavni čin je i čin filozofije, čin mišljenja, stvaranja. Kako su se isprepletali tijelima u "svili njenih plahti" u početnim poglavljima tako su se tijekom romanesknog vremena, jedan muškarac i jedna žena, isprepletali mislima. Luko Paljetak kao onaj koji gleda muškom perspektivom znatno se više nastojao kroz tekst uvezati i pronaći zajedništvo s Onom koja je "izronila iz šampanjca na prijemu u veleposlanstvu Rusije" gdje je bio pozvan i ON, "uspješan političar i diplomat". Prikazuje stoga Paljetak preobličavanje i transformiranje muškoga lika koji zbog javnosti i straha od vlastite emocije izlazi iz ljubavnog odnosa da bi vremenom postajao svjestan sudbinske povezanosti s Onom od koje je otišao, Onom koju više nema.