Bastioni jadranske Hrvatske

Građevne strukture i značenje bastiona, brojni arhivski podaci, fotografije i originalne nacrte, neke dosad neobjavljeni

Bastioni su u razdoblju od 16. do 18. st. bili dominantni fortifikacijski oblici, a načelima njihova oblikovanja bile su prožete i druge građevine obrambenih sklopova pa je opravdano to razdoblje nazivati bastionskom erom. Prednosti bastionskog oblikovanja, udružene s geometrijskom teorijskom aparaturom, djelovale su poticajno na proširivanje novog načina oblikovanja utvrda u kratkome razdoblju ne samo Italijom, već i cijelim tada poznatim svijetom. Ali razdoblje bastionskoga graditeljstva valja shvatiti kao jednu od etapa u dugome razvoju obrambenoga graditeljstva koja ima svoj početak i kraj, kojoj prethodi zanimljivo srednjovjekovno i ranorenesansno utvrđivanje, a nasljeđuju je oblici i metode utvrđivanja u 19. st.

Niske peterokutne građevine što se od 16. stoljeća u utvrdama pojavljuju umjesto dotadašnjih kula, u Dalmaciji, Hrvatskom primorju i Istri autor analizira građevne strukture i spomeničko značenje mletačkih, habsburških i dubrovačkih bastiona, iznosi brojne arhivske podatke, fotografije i originalne nacrte, među kojima su i oni dosad neobjavljeni.

Pojam jadranske Hrvatske obuhvaća Istru, Hrvatsko primorje i Dalmaciju, područja koja su u to doba najvećim dijelom pripadala Mletačkoj Republici, a manjim  Dubrovačkoj Republici i habsburškome carstvu. Najveća su opasnost bili turski osvajači u pohodu na glavne dalmatinske gradove, pa su isprepletanjem lokalnih okolnosti, odnosa među europskim silama te strateških interesa Venecije nastale raznolike utvrde koje su opisane.

Autor dr. sc. Andrej Žmegač viši je znanstveni suradnik u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Bavi se profanom arhitekturom od 13. do 19. st., i to pretežito fortifikacijskim graditeljstvom.