Anna Édes

Klasik mađarske književnosti

Budimpeštai nakon Prvog svjetskog rata, slomom Mađarske Sovjetske Republike u srpnju 1919, a završava 1922. godine.

Anna Édes, mlada i čestita seljanka s Balatona dolazi raditi u Budimpeštu kao služavka kod Vizyjevih, patološki samoživog, arogantnog skorojevićkog para više klase koji se svojski trudi poboljšati svoj društveni status u neizvjesnom političkom ozračju. Vizy je zabrinut nad sudbinom svoje karijere višeg državnog službenika, a njegova žena je neurotična i posesivna. Annu je doveo njen ujak Ficsor kojemu bi taj čin trebao biti "propusnica" za novonastali politički predak s obziram na ljagu koju nosi iz bivšeg. Samozatajna gotovo do nevidljivosti, Anna će Vizyijeve vrlo brzo osvojiti svojom nevjerojatnom marljivošću kojom će njihov stan u kratkom roku lišiti nepodnošljivog smrada i prljavštine te ga pretvoriti u raskošno i blistavo mjesto za boravak. Vizyjeva je zadovoljna Anninom gotovo robotskom radišnošću, ali postaje opsjednuta osiguravanjem služavkine lojalnosti psihičkom manipulacijom. Annina bespogovorna potčinjenost i radoholičarska nijemost bit će "nagrađivana" sa sve više maltretiranja i sve više podsmijeha. Usamljena, bez igdje ikoga kome bi se mogla povjeriti, odlučit će se na tragični osvetnički čin...

Roman opisuje nevolje i iskorištavanja što ih Anna (čije prezime Édes znači "slatka", dakle zgodna, privlačna) trpi od svojih gazda i raspuštenog nećaka Vizyjevih, ali i svog ujaka Ficsora, kućepazitelja kojemu služi kao roba za razmjenu ne bi li se nakon smjene režima iskupio za nepodobnu političku prošlost.

Mađarska je kritika roman čitala u odnosu prema Zločinu i kazni F. M. Dostojevskog, ali i povlačeći paralele između pojedinih likova romana – posebice lika dr. Movisztera – i Tolstojevih likova. Prema romanu ovog klasika mađarske književnosti Zoltan Fabri je 1958. godine režirao istoimeni film.