Zvučni zid

Zbirka kratkih priča domaćih i inozemnih pisaca, koju su sastavili i u predgovoru duhovno profilirali Arsen Oremović i Borivoj Radaković, sadrži fikcionalne uratke o rokerskim vremenima, njihovim kultnim glazbenicima, glazbenim albumima i sl. Izbor je sačinjen i prema već objavljivanoj građi u tisku, a s obzirom na diskurs, i prema vremenskoj protegi što produbljuje fikcionalni kod.

Za većinu suradnika herojski dani zanosa, oduševljavanja svojom i, još više, tuđom svirkom odavno su prošli, euforija bljesne tek na trenutak kad nostalgija poništi međuvrijeme. Zrele godine više ne traže identifikaciju u nekome drugom i u stanju su artikulirati vlastite potrebe i užitke bez posrednika. A opet, nemoguće je zanijekati da su Van Morrison, Johnny Rotten/Lydon, Bruce Springsteen, Dee Dee Ramone i Đoni B. Štulić ili tko drugi bili uobličeni glasovi vremena, usmjeravali nas ukusom i svjetonazorom. Neki su ostali uvjereni da je ljubav sve što nam treba, neki su zadržali bijes koji govori "Fuck this and fuck that, fuck it all and fuck the fucking brat", ali vjerojatno nitko ne može poreći da je u njemu s rock and rollom zaplamsao onaj plamičak koji ga je u važnim, reklo bi se formativnim godinama usmjerio i pomogao mu pri prvoj (samo) identifikaciji. Mnogi autori priloga u ovoj zbirci i dalje mogu "plesati cijele noći, sutra na isto mjesto opet doći", ali sve manje vide razlog za povratak na isto mjesto.