Znamen na koži

Tradicijska tetovaža žena Hrvatica, katolkinja iz Bosne i Hercegovine

Tetoviranje žena katolkinja vrlo je važno je u kulturno-povijesnom razumijevanju čitave Bosne i Hercegovine, a poglavito srednje Bosne, gdje je ono etnološki raritet jedinstven u cijelome svijetu. Najveći značaj tradicijsko tetoviranje žena imalo je za vrijeme Osmanlija, između 1463. i 1878. godine, kada je tetoviranje križa na rukama žena kao simbola kršćanstva, imalo prvenstveno zaštitnu funkciju (sprječavanja odvođenja i silovanja). Običaj tetoviranja žena najviše je bio raširen među Hrvatima u Bosni i Hercegovini, na području srednje Bosne i zapadne Hercegovine te manje u dalmatinskom zaleđu u Republici Hrvatskoj. Istraživači su zabilježili čak 317 različitih motiva tetovaža od kojih je osnova znak križa. Knjiga „Znamen na koži“ tematizira semiotičke aspekte tetovaža žena katolkinja u Bosni i Hercegovini, funkciju tradicijske tetovaže prvenstveno kao sredstvo vizualne komunikacije te rasvjetljava njeno suvremeno komunikacijsko značenje. Cilj autoričinog istraživanja je pridonijeti očuvanju i popularizaciji hrvatske tradicijskokulturne baštine te u znanstvenom smislu, unaprijediti postojeće i iznjedriti nove spoznaje o tom jedinstvenom fenomenu. Autorica knjige snažno se zalaže i za stavljanje hrvatske tradicijske tetovaže na listu UNESCO-ve nematerijalne kulturne baštine čovječanstva što bi bio veliki doprinos njenom očuvanju, popularizaciji i priznavanju kao raritetnog etnološkog specifikuma.

Vesna Haluga je 2022. obranila doktorsku disertaciju na temu "Semiotički aspekti i suvremeno komunikacijsko značenje tradicijske tetovaže žena katolkinja iz BiH".

"Ovo je neka identitetska priča, a ujedno i jako lijepa i jako teška priča, posebno u onih 400 godina od njenog nastanka. Što se tiče suvremenog, tetovaže u posljednjih nekoliko godina postaje popularna. Tradicijska tetovaža žena katolkinja se jako dobro uklapa u kulturnom, povijesnom, etnološkom, sociološkom, ali i u suvremenom kontekstu. Iako ima mnogo vrsta tetovaža po svijetu u raznih naroda, ona žena katolkinja u BiH je jako specifična. Imamo tetovaža po čitavom svijetu, od poznatih japanskih i maorskih, ali što se tiče naše tetovaže to je jedinstveni fenomen u cijelom svijetu, karakterističan isključivo za žene katolkinje u BiH. Imamo i primjere takvih tetovaža u Hrvatskoj, ali smatra se da su to osobe koje su doselile iz BiH. Ono što je specifikum ove tetovaže je da je ona jedina tetovaža na cijelom svijetu koja je imala originalnu zaštitnu funkciju. Tetoviralo se kako bi se spriječilo odvođenje djevojaka od strane osmanlijskih okupatora u tadašnje doba", rekla je Haluga.

Kako navode povijesni izvori tradicionalno tetoviranje ili "sicanje" radilo se jer su katolici tako željeli zaštitili svoju djecu od nasilnog odvođenja i zauvijek ih obilježiti, kako bi znali kome pripadaju. Tetovirana su muška i ženska djeca od 3 do 18 godina starosti, i to na blagdan sv. Josipa, Blagovijest, Veliki petak i u korizmeno vrijeme s prirodnim materijalima kao što su med, ugljen, pljuvačka i majčino mlijeko. Tema tetovaža su uglavnom bili križevi.