Žena tužnih očiju

Roman o obitelji i jednoj velikoj ljubavi

Priča o Evi, ženi tužnih očiju koja živi među nama, koju nitko ne primjećuje kako se gubi u mnoštvu, kako je sjetna i odsutna, roman donosi duboko tragičnu, a opet toplu priču, kojom će s pravom privlačiti i zahtijevati pažnju čitalačke publike u svim svojim slojevima i aspektima.

Poznata zagrebačka televizijska i kazališna kostimografkinja i scenografkinja emocionalno je obojala sjećanja na prošlost njezine obitelji te nekoliko generacija njezinih predaka, u kojem se kroz priče i anegdote, oslikava vrijednosni krug u kojem je odrastala. Iz tih se uspomena iščitava sreća odrastanja u ljubavlju ispunjenom okruženju te o važnosti bivanja otvorenoga srca i uma. Ovo je roman i o autoričinoj životnoj ljubavi, poznatom slikaru koji je od nje bio stariji dvadesetak godina. U knjizi svi likovi imaju svoja stvarna imena, osim glavnog ženskog lika, Eve, i njezine ljubavi, Luje. S jedne strane sjetan, s druge sretan, a svakako duhovit, ovaj roman sadrži na tisuće sitnih dragulja iz riznice autoričine memorije kojom defiliraju osobe poput Kaštelana, Šulentića, Ujevića, Daviča, Krležinih, Čengića i mnogih drugih.

Stvaralački nadarena i u umjetničkom ambijentu odgojena, Latica Ivanišević prirodno je osjetila potrebu da se oduži sredini iz koje je potekla, da sačini album sjećanja, knjigu uspomena na obiteljske krugove svojega podrijetla. Tu priču ispričala je u svojoj prvoj knjizi, "Slušaj i gledaj Latice", obiteljskom romanu iz visokog zagrebačkog društva u kojem se reflektiraju mnoge estetske i ideološke odrednice i kontroverze 20. stoljeća.