Zdravo, dragi ubojice!

Kratki roman o ponorima ljudske duše

Naizgled nemotiviran pokušaj ubojstva sjekirom jedne tople ljetne noći — pokušaj koji završava ubojstvom potencijalnog ubojice — u zapuštenoj dvokatnici na rubu divljine, u pitoresknoj provinciji, nagrđenoj tek nazočnošću ljudskih stvorova boschovskih fizionomija što obitavaju u svojim ogromnim kućerinama bdijući nad zgrnutim imutkom, ustalasat će zatomljena sjećanja, pokrenuti niz mračnih događaja i potvrditi da je Nietzsche bio u pravu kad je rekao da nas posljedice naših djela drže u nemilosti ne obazirući se na činjenicu da smo se u međuvremenu “popravili”, kao što je bio u pravu i kad je rekao da sve prešućene istine postaju otrovne, i, dodajmo, ubojite.