Zahvalnosti

Michka zaboravlja riječi, a želi se zahvaliti onima koji su je spasili kao djevojčicu

Michka Seld je starica s licem djevojčice, nekad je bila lektorica i njezin posao bile su riječi. Sada ih gubi, one se sve više miješaju u njezinoj glavi. Godine i sve veći zdravstveni problemi tjeraju da preseli u dom za starije i nemoćne. Tamo je redovito posjećuje susjeda, mlada žena Marie, koja mnogo duguje Michki koja ju je prigrlila. Jérôme, dobroćudni liječnik terapeut zadužen da prati njezino stanje i da je ponovno nauči govoriti. Njih dvoje uključit će se u Michkinu posljednju želju: zahvaliti onima koji su joj spasili život dok je bila mlada.

Roman nije samo priča o riječima i o daru govorenja, već i o nužnosti razgovaranja i izgovaranja zahvalnosti koju osjećamo prema drugima, o solidarnosti onih koji su riskirali svoje živote da bi spasili druge, već priča o trenucima koji se dijele u svakodnevnom životu, o malim stvarima poput sposobnosti komuniciranja i razumijevanja a ponajviše zahvalnosti - moralnoj dužnosti koju svi imamo prema nekome a neprocjenjivo se nagrađuje. Roman je ovo o ljudskosti.