Vrijeme se zanjihalo

Deseta knjiga pjesama istaknute suvremene hrvatske poetese

Škunca ustrajno i postojano odmjerava svoju zemaljsku sudbinu i sudbinu svojega otoka s metafizičkim, s onostranim. Ona spaja svoje bogato životno iskustvo i dugotrajno hodočašće posvećenim mjestima svoje zavičajne Novalje i otoka Paga. Njezin je tekst trajno izložen pejzažu i nadahnut je viđenjem, prolaženjem (hodopisom), pa su ovi stihovi inspirirani istančanim obraćanjem otoku kao živom biću s kojim se ova vrsna pjesnikinja na osobit način identificira. "Ta neravnodušnost koja se vidi iza svakog stiha ili pjesničke slike, posebno iz slikovite reskosti, sudara krajnosti, na neki način govori o životnosti i uvjerljivosti njezina uloga u otok, uloga u stvaralaštvo."