Vatikanski podrumi; Zemaljska hrana

Dva djela francuskog Nobelovca kojeg su zvali najvećim francuskim suvremenim piscem i najvećim francuskim piscem 20. stoljeća

André Gide, francuski pripovjedač, dobitnik Nobelove nagrade 1947., živio je i djelovao u jednom od najburnijih razdoblja moderne povijesti punih prevrata i prevrednovanja na svim razinama ljudske djelatnosti.Kritički je razotkrivao problematična mjesta suvremenog svijeta zadržavajući pritom za sebe čvrstu poziciju izrazitog individualista. 

"Lafcadijeve pustolovine ili Vatikanski podrumi"-  roman u pet dijelova, svaki nazvan po jednom liku, farsična priča "luta brojnim glavnim gradovima Europe, uključuje svece, pustolove, džepare..." a glavi je lik Lafcadie Wluiki, adolescent koji ubija stranca bez ikakvog razloga osim iz osobne znatiželje o prirodi morala. Tu je i skupina francuskih povjerenika koji se predstavljaju kao katolički svećenici i varaju bogate katolike govoreći im da su Papu uhvatili slobodni zidari i zamijenili ga varalicom te trebaju velike svote novca kako bi se spasio pravi Papa.

"Zemaljsku hranu" je Gide pisao 1897., kada je bolovao od tuberkuloze. Upućuje poruku čitatelju: 'Naučit ću te žaru'. Himna je životnim užicima koje je Gide bio tako blizu da izgubi: putovanju, dodiru, sluhu, mirisu, vidu i, iznad svega, okusu. Tri su lika - pripovjedač, pripovjedačev učitelj Menalque i mladi Nathanael. Menalque ima dvije lekcije za prenijeti: prva je bježati od obitelji, pravila, stabilnosti; druga je tražiti avanturu, eksces, žestinu; treba se gnušati mlakih, sigurnih, umjerenih osjećaja.