Uvjerljivo drugi

Priča o mladiću koji je prestar da je tinejdžer, a premlad da je odrasla osoba koji živi samostalno i sa sigurnošću - on zna što mora činiti, a ne zna kako

Nekada se čini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vruć krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike priče o odgovornosti predane su sve, samo ne odgovorno – i treba plesati što dulje – ili tako barem u jednom novozagrebačkom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovića.

A o čemu Popovićev mladi pisac piše? Uglavnom, o onome što živi. O ljubavi i djevojkama, o izlascima i lutanjima, o poslu koji se odrađuje i prijateljstvu koje se stavlja na kušnju, o sanjarenju i životarenju, o nikada prvima, ali uvjerljivo drugima, o svoj sili bendova čija je glazba soundtrack uz koji se lako može zaboraviti i(li) otplesati život. Naravno, Popovićev pisac piše i o pisanju. Ako i nije generacijski, Uvjerljivo drugiroman je koji od prvog do zadnjeg retka govori o sada, tjerajući nas da se zamislimo nad onim što će nas, i naše klince, u zemlji u kojoj živimo dočekati sutra. Poetična i duhovita, brza i samoironična, Uvjerljivo drugi uvjerljiva je (i) druga knjiga jednoga od najzanimljivijih glasova nove hrvatske književnosti.

Stilski na granici poetskog i proznog, Sven Popović baštinik je bitničke koliko i kvorumaške poetike, kreator snažne koliko i snovite proze, proze rokerske strasti i džezerske fluidnosti i mekoće, s natruhama Hemingwaya, Burroughsa, Štulića i Waitsa među redcima, a s Ramonesima, Pavementom, Strokesima, Modest Mouseom i Iggy Popom u slušnome kanalu. – Božidar Alajbegović

Popović demonstrira za svoje godine impresivnu sigurnost u jeziku i rečenici. On vrlo upečatljivo oblikuje snovitu atmosferu tumaranja po gradu, pohođenja klubova u gluho doba noći, ali i dangubljenja po ulicama velegrada na pustom ljetnom danu. – Dinko Kreho, Booksa.hr