Urota zrinsko-frankopanska

Hrvatski povijesno-dokumentarni roman, popularan i danas

Povijesni roman o tragičnome kraju dviju velikaških obitelji, Zrinjskih i Frankapana iz 17. stoljeća koje su u Kumičićevo vrijeme bile sinonim hrvatstva u obrani nacionalnog identiteta. Objavljen 1893. desetak godina bio je najčitanije hrvatsko štivo. Na prijevaru je austrijski car Leopold I. doveo je hrvatske velikaše 1670. u Beč pod izgovorom pomirenja, ali ih je odmah dao uhititi i zatočiti u jednoj od kula zloglasne tamnice u Wiener Neustadtu, Bečkome Novom Mjestu. Optužba je bila tako vješto sročena da je osuda mogla glasiti jedino - smrt.
Zrinski i Frankopan 18. travnja 1671. osuđeni su zbog uvrede kralja i izdaje zemlje na smrt odsijecanjem desne ruke i glave. Noć uoči pogubljenja, dvojica velikaša posljednji su se put sastala i oprostila te su napisali oproštajna pisma svojim ženama, Ani Katarini Zrinski i Juliji Naro Frankopan. Oproštajno pismo Petra Zrinskoga ženi Katarini (Moje drago serce) već je 1671. prevedeno na nekoliko svjetskih jezika.