U kanonu

Studije o dvojništvu

Knjiga sadržava 15 studija bilo jedne bilo druge autorice, a svaka se studija u knjizi bavi nadasve intrigantnim problemom, i u antropološkom i poetološkom smislu, dvojnišva, dvojstva, udvostručavanja, oponašanja, slike i ogledala, redupliciranja na raznim razinama: bilo na razini odnosa zbilje i fikcije, dvaju umjetničkih medija, dvaju književnokulturnih fenomena u europskom kontekstu, usporedbom djela različitih epoha, različitih žanrova, djelima nastalima u različitim kulturama. Pritom autorice fenomen dvojništva, dvojstva, dvostrukosti kao istosti i suprotnosti ispituju na književnim tekstovima brojnih domaćih i europskih pisaca, u metodološkom pogledu također u svojevrsnom dvojstvu, bilo kontrastno, sučeljavanjem dva autora, ili isticanjem dva problema, ili opisivanjem dva umjetnička medija, ili analizom dvojstava određenih kulturoloških ili antropoloških fenomena.
Knjiga je podijeljena u nekoliko segmenata. U odjeljku s naslovom “Riječ i slika, dvojnice” nalazi se studija Zazorne hipotipoze (usporedba metapoetičkih veza djela L. Pirandella Candelora i E. A. Poa Ovalni portret), zatim Drama kao romaneskni intermedij koja promatra Krležin Banket u Blitvi i djelo V. Woolf Između činova, te studija Prikaz prikaze: tamna granica tijela koja analizira Meštrovićeve ilustracije Danteova Pakla. U segmentu “Dvojnikov identitet” nalaze se studije Pomet Greenblattov Jago? (Marin Držić, Dundo Maroje), Idem prema ipse (Miroslav Krleža, Na rubu pameti i Luigi Pirandello, Jedan, nijedan i sto tisuća). U odjeljku “Žena gledateljica/čitateljica” nalaze se studije Odgoj čitateljice, koja se bavi profiliranjem ženskih likova i međuspolnih odnosa u djelu N. Tommasea Odgoj žene u braku i djelu Jean-Jacquesa Rousseaua Nova Heloiza, te studija Histerija realizma i ženski pogled koja analizira ženske likove u Begovićevu Pustolovu pred vratima s pozicija freudeovskih i postfreudovskih psihoanalitičkih koncepcija.
Segment pod naslovom “Život prema dvojniku” sadržava studije Nikad više uvijek iznova (Ranko Marinković, Nevermore), te studije Promašaj p/o/svete katastrofe (Samuel Beckett, Katastrofa) i Wilde x 3 (David Hare, Judin poljubac, Moises Kaufmann, Gruba povreda doličnosti, Boris Senker, Dandy).
Odjeljak knjige “Par, suparnik, suputnik” sadržava studije pod naslovom Identité, altérité, autorité a predmet su joj utopijske komedije P. Marivauxa. I druge studije, bilo da im je predmet lik i svjetonazor Don Juana ili pak neki aspekti Molièreova ili Pirandellova djela, Begovićeva ili Krležina opusa, svaka na svoj način, prilazi problemu identiteta i ne/indentiteta, istosti i sličnosti, dvojstva i dvojništva, reprezentacije i autentičnosti i slično.
Već sam popis problema, autora i likova kojima se bave autorice svjedoči o tome da je ova monografski koncipirana knjiga utemeljena interdisciplinarno, ponajprije na pozicijama kulturalnih, književnoantropoloških, feminističkih i psihoanalitičkih istraživanja i pristupa i da je u tom smislu moderna i inovativna. Istodobno, proučavajući pojedine segmente europske književne kulture i omjeravajući ih o fenomene hrvatskoga književnog kanona (M. Držić, M. Krleža, R. Marinković, M. Begović), knjiga autorica Morane Čale i Lade Feldman Čale na nov način osmišljava i razmiče granice dosadašnjih književnokomparatističkih studija. Takav pristup i to na golemu književnom korpusu, posve je inovativan u nas i u suglasju je s najmodernijim književnokulturnim istraživanjima u europskim i anglo-američkim sredinama.