Tunel na kraju svjetla

Četiri prijatelja iz Novog Zagreba pokušavaju razotkriti okolnosti smrti padom s nebodera njihovog prijatelja, koja je proglašena samoubojstvom -

Zašto je umro Vilim? Kamo je nestala Katarina? Je li se na vrhu novozagrebačkog nebodera dogodilo ubojstvo i kakvu tajnu krije potkrovni stan s blindiranim vratima? Zašto Mihael dila i o čemu šuti Marta? Što se to događa u školama i sobama, u klubovima i na stranicama Facebooka, u skrivenim životima naših sinova i kćeri?

Kao i svaki dobar triler i ovaj će suočiti sa zločinom, sumnjom i potragom, ali i – više nego bilo koja druga knjiga u posljednje vrijeme – bez uvijanja progovoriti o životu tinejdžera u današnjoj Hrvatskoj. Nerazumijevanje i nesnalaženje, propitivanje uzora i želja da budu prihvaćeni... U prastarom generacijskom jazu koji ih dijeli od svijeta njihovih roditelja, na djecu koja prestaju biti djeca vrebaju isti predatori, no njihova skrovišta i maske novi su i time još opasniji. Ovim napetim romanom u kojemu još jednom dolaze do izražaja njegov humor i sposobnost da likove učini ljudima koje prepoznajemo Franjo Janeš postigao je da svijet oko sebe vidimo jasnije, i na tome bismo mu trebali biti zahvalni. Čak i ako svjetlo kojime ga je obasjao razotkriva tunel u kojemu živimo.

Četvrti roman hrvatskog pisca, svrstavan uglavnom u krimiće, donosi priču o četvorici prijatelja iz Novog Zagreba koji pokušavaju razotkriti okolnosti smrti padom s nebodera njihovog prijatelja, koja je proglašena samoubojstvom. Razotkrivajući tragičnu priču, autor predstavlja svakodnevicu u Zagrebu, gimnazijalce s tipičnim problemima za svoju dob u Hrvatskoj u suvremenom vremenu, a sve kroz humor te društvenu i političku kritiku.

Rijetko se u nas pišu i objavljuju ovakve knjige, žanrovski izmiješane, obimne i dopadljive, prepune samoironije i dobrog, pametnog humora koji se počesto čita i kao kritika društva. – Ivica Prtenjača

Tko uobičajenu domaću književnu produkciju drži dosadnom, tko traga za štivom koje nudi malo više uzbuđenja, akcije, krvi, straha i jeze, političke nekorektnosti, jezične maštovitosti i raskalašenosti... čitajući Franju Janeša izuzetno će se zabaviti, a na trbušnim mišićima izgraditi besprijekorne pločice. – Davor Šišović

Janeš bi, da je Amerikanac, (...) već zaboravio da je ikada radio na tako čudnome i zaludnom mjestu kao što je fakultet. Bio bi na nekoj pješčanoj plaži, s koktelom u jednoj, a kubankom u drugoj ruci. – Dario Grgić

Janešovo djelo čudan je miks – preuzima formu američkog blockbustera, ali zadržava potencijal intelektualnog europskog filma. – Jagna Pogačnik