Trenutak: (Kreuzaida) T. U.

Trenutak se ne može predvidjeti, samo prepoznati - svojevrsna reinterpretacija Vergilijeve "Eneide

Roman je mađarska književnica Magda Szabó objavila je 1990., kada su joj bile 72 godine i nakon što je već postigla status najznačajnije suvremene mađarske književnice. No zamisao za njegovo pisanje začela se još za vrijeme školovanja, kada se, kao ambiciozna studentica latinskog jezika i književnosti, ponovno susrela s Vergilijevim spjevom o trojanskom junaku Eneji koji je nakon propasti Troje, potaknut božanskom objavom, poveo svoj narod u novu domovinu – današnju Italiju – gdje se, nedugo po iskrcavanju, oženio Lavinijom, kćeri kralja starosjedilaca, Latina, te tako postao praocem slavnoga rimskog naroda. No da bi se opisano moglo ostvariti, rimski je pjesnik morao žrtvovati Enejinu zakonitu ženu Kreuzu – baš poput mnogih drugih žena na njegovu putu – kćer trojanskoga kralja Prijama, koja je poginula prilikom bijega iz Troje… No što ako se to nije dogodilo i ako je umjesto Kreuze poginuo netko drugi? Ako se Kreuza odlučila suprotstaviti sudbini i bogovima, poručivši im da nitko nema pravo svoju samoizmišljenu božansku bit opravdati žrtvovanjem smrtnika?

Svojevrsna reinterpretacija Vergilijeve "Eneide", nastala kao ostvarenje davnašnje želje kada je Szabó kao studentica latinskog jezika i književnosti proučavala ovaj veliki antički spjev i zapitala se o mogućnosti jednog radikalnog obrata. U svoj pripovijedni fokus stavlja Kreuzu, Enejinu ženu, kod Vergilija sasvim epizodni lik, koja je zbog opstojnosti legende, odnosno poštovanja božanskih objava, morala biti žrtvovana. To je u konačnici omogućilo da se Eneja, nakon što je došao u Lacij (današnju Italiju) i oženio Laviniju, kći kralja Latina, smatra praocem rimskog naroda. Međutim, Szabó svoj roman razvija iz perspektive Kreuze, za koju odlučuje da neće poginuti prilikom propasti Troje, već joj "daruje" život u maskuliniziranom formatu, maskirajući je u ratnu opremu mrtvog Eneje. Tako se na obale Apeninskog poluotoka ne iskrcava veliki antički junak nego njegova marginalizirana supruga. Smatrajući ovo "najfrivolnijom piruetom svoje spisateljske karijere", ona se suvereno hvata ukoštac s mnogim narativno-povijesnim problemima koje ovaj obrat implicira te roman na svojevrstan način postaje subverzija svakom mitologiziranju, ideologiziranju, diktaturi i totalitarizmu.