Teški zrak

Sabrane pjesme

Pjesnička zbirka "Preobraženja" (1920.), pjesme objavljene u periodici (1913.– 1924.), ciklus "Posthuma" (1925. – 1960.) i Koncepte, fragmente, skice iz rukopisne književne ostavštine.

Zauvijek mlad, prerano preminuli Antun Branko Šimić, pjesnik je pjesništva, autor najzaokruženijega, najintenzivnijeg opusa u svojoj epohi i sasvim nezamjenjiva prinosa hrvatskoj poeziji. U 26 proživljenih ljeta i desetak godina djelovanja ispunio je zadaću dostojnu cijele generacije i ostavio trag gotovo stoljetnog trajanja. Njegova jedina zbirka stihova "Preobraženj" pravi je povijesni datum, po smjelom stilskom otvaranju i motivskoj koherenciji i po definitivnosti i pročišćenosti izraza. Njezinom pojavom došlo je do radikalnih promjena jer se postupno nametnula kao nemimoilazan reper, mjera i kriterij.
Raznolika je iskustva Šimić uobličio u impozantan poetski korpus koji živi nesmanjenim intenzitetom, dapače, sa sve više uvažavanja i odjeka. Stotine tekstova, prikaza i studija, disertacija i knjiga posvećeno je i još se posvećuje pjesničkom opusu umjetnika koji na hrvatskom Parnasu dvadesetoga stoljeća zauzimlje jedno od najviših mjesta, a najvjerojatnije s nemimoilaznim Tinom Ujevićem što mu jamačno ni samome ne bi bilo mrsko dijeli sam vrh.