Šumor divljine

Zeleno dno našeg kozmosa - kako je čovjek predmodernog doba osmislio ili "humanizirao" prirodni okoliš, tako da je sa svim svojim kontradiktornim svojstvima bio pogodan za život

Slovenski etnolog, antropolog, izučavatelj izvaneuropskih folklornih i općenito kulturnih tradicija dovršio je knjigu neposredno prije odlaska s ovog svijeta u rujnu 2018. i ostavio ju je kao primjerenu ostavštinu jer je u njoj na način svojstven samo čovjeku izuzetne erudicije uspio jasno u kontekst suvremenosti staviti ono čime se na razne načine bavio cijeli život – kako se čovjek, oboružan znanjem koje mu priskrbljuje s jedne strane tradicija iz koje izrasta (i u koju urasta), a s druge strane stalni napredak znanosti i tehnologije, odnosi prema prirodi i društvu.

Polazeći od postavke, nepobitne u svojoj jednostavnosti, da čovjek, unatoč velikom i stalnom napretku znanosti, oduvijek ima potrebu komunicirati s prirodom i na intuitivan, često mističan, način, Šmitek nam oslikava rubno područje ljudskog znanja, pleše po hrptu planine s kojeg se na jednu stranu pruža pogled na padinu onog znanog, istraženog, provjerljivog, ali s druge i na ono manje jasno, maglovito, intuitivno, ali prema mnogim tradicijama svejedno funkcionalno i jednako spoznajno relevantno. Povezujući ta dva elementa “finim vezom” Šmitek je satkao tekst koji čitatelja uvlači u sebe ne dajući mu gotova, neupitna znanja poput nekog orijentalnog gurua, već takav koji čitateljevu svijest otvara za potpunije razumijevanje svijeta koji nas okružuje, koji ga uči da je moguće nešto ne razumjeti, a ipak to znati. Prateći pojavne oblike odnosa čovjeka i prirode (ili okoliša općenito) kroz povijest i u različitim geografskim područjima, Šmitek, naizgled bez velikog truda, uspijeva postaviti teoretski okvir kroz koji u posljednjem  poglavlju knjige promatra i suvremenost, impresivno primjenjujući svoje spoznaje i na određene političke procese i aktere iz naše bliže povijesti, pokazujući nam koliko je ono iskonsko u odnosu čovjeka i prirode prisutno u nama još i danas.

Šmitekovo proučavanje mitologije i religije u mnogim djelima temeljilo se na usporednoj metodi, koja je slovenske mitološke strukture predstavila u široj indoeuropskoj ili euroazijskoj perspektivi. Tako se u svojoj pretposljednjoj knjizi  “Mandale: Tajni vrtovi prosvjetiteljstva” (2016.) bavio tradicionalnim prostornim, vremenskim, arhitektonskim i umjetničkim koncepcijama kozmosa i mitoloških struktura u budističkom svijetu.